Hugo a St. Victore, kršćanski filozof iz 12. stoljeća u svojem djelu „Didascalion“ čini se da ne pravi razliku između ortodoksnih i katoličkih kršćana. Pod ortodoksnima smatra autore i zapadne i istočne Crkve, a katolicima smatra ... opet autore kako zapadne, tako i istočne crkve. Štoviše, niti na jednom mjestu ne navodi veliku shizmu kršćanstva, koja se po oficijelnoj kronologiji imala zbiti u prethodnom, 11. stoljeću. Riječ „ortodoksni“ dolazi od grčke riječi „orthodoksia“ što znači „ispravno mišljenje“ ili pak „pravi nauk“. Riječ „katolički“ također je grčkog porijekla (hatholihos = općenit, koji se proteže na cjelinu) i označava u Huga univerzalnu (kršćansku) crkvu, a ne samo zapadnu. Kao što sam to već bio iznio u postu o Mihaelu Pselu, carigradski patrijarh Mihael Kerularije bio je poglavar na Svetom tronu - ne samo istočne Crkve, već također katoličke i rimske. Naime Bizantinci su sebe nazivali Rimljanima (a ne istočnim Rimljanima). Ako pogledamo i Kuran (sura XXX), naziv za Bizantince jest ar-Rum, u prevodu – Rimljani. Naziv „Bizant“ naime potječe tek iz 16. stoljeća. (Što se pak tiče Francuske kao glavne zapadno-kršćanske zemlje tokom 11/12. stoljeća, njen je naziv u to vrijeme bio – Galija; samo sjeverna pokrajina Ile-de-France smatrala se – Francuskom.)
Moglo bi se zaključiti da je kršćanska crkva koliko još u 12. stoljeću bila istovremeno i ortodoksna i katolička. (Ovo bi također mogli zaključiti gledajući simbole benediktinskog i cistarcitskog reda – na medaljonu prvog i na grbu drugog nalazi se križ jednakih krakova – grčki križ.)
Evo dakle, citata iz Hugova „Didascaliona“ (poglavlja De ordine et numero librarum i Quae scripturae sint authenticae), gdje spominje „ortodoksne autore“ i katolike:
De ordine et numero librarum
„U trećoj grupi, prvo mjesto zauzimaju Dekretali,
Koje zovemo kanonima, ili pravilima; drugo, spisi
Svetih otaca i učitelja Crkve – Jeronima, Augustina,
Grgura, Ambrozija, Izidora, Origena, Bede i mnogih
drugih ortodoksnih autora.“
Quae scripturae sint authenticae
„Drugi katolici, također, napisali su mnoge i istaknute
Knjige: Atanazije, biskup Aleksandrije; Hilarije, biskup
Poitersa; Bazilije, biskup Kapadokije; Grgur Teolog
i Grgur biskup Nazijanski;
Ambrozije, biskup Milana; Teofil, biskup Aleksandrije
Ivan, biskup Konstantinopola; Ćiril Aleksandrijski; Papa Leon,
Prokulus; Izidor španjolski; Beda; Ciprijan, mučenik i biskup
Kartage; Jeronim svećenik; Prosper; Origen, čije spise
Crkva niti sasvim odbacuje, niti sasvim prihvaća;
Orozije; Sedulije; Prudencije; Juvencus; Arator.“
Post je objavljen 10.08.2021. u 08:05 sati.