Marketing
Postojimo...
Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:
"Pjevajte nam pjesmu sionsku!
Psalam 137,2
Psalam 137,3
U sužanjstvu nedogadjanja privid nebeskog grada
i glas iz davnina...
Slavi, slavi kčeri Sionska!
Raduj se i budi sretna...
Grliš me. Na dlanovima putkazi
ka dosegnuću istine.
Zagrljaj bestjelesne ljepote,
inicijacija u sfere iznad dodira,
u planetarne fikcije,
do nestajanja u ekliptici Sunca,
u orbiti vječnosti.
Postojimo!
Na vratima sjećanja misao, uspomene,
vizija utapanja u okrilje tvog pogleda.
Dlanovi i usne, u brevijaru vremena,
ispisuju poeziju zbilje.
Nestale su razdaljine ka središtu kruga i zvijezdi vodilji,
ostalo je čvorište linija sudbine.
U prividu Siona naš besputni život,
u zrcalima svijesti vrtloženje mira,
u mislima i osjećanjima
harmonija.
U kaleidoskopu pamćenja kristalići postojanosti,
sionska nepromjenjivost... tišina sionske tajne,
nedjeljivost začeća vječne jednote.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 10.08.2021. u 06:36 sati.