9. kolovoza 2021. skinula sam božićni stolnjak sa blagovaonskog stola Naprala se podova i kao kobac sjedila nad najdražim frajerima: ovo je bilo prvi put da su u Brezju od onog dana. Dečki su počupali strganu kuhinju, gletali zidove, puno su napravili. Čak su mi složili jedan element da vidim kako izgleda, prekrasna će biti.Najeli se filane paprike i najdraži frajeri tražili recept.
Iscrpljena sam skroz, kao da sam ja gletala. Sutra krečenje i stavljanje laminata, da nova kuhinja zablista punim sjajem
Ležim i razmišljam kakav je strpljiv, svestran i poseban čovjek postao moj junior, i koliko bi moji roditelji bili ponosni na njega.
Sigurna sam da ga čuvaju, on je bio njihov mezimac. Tata je znao reći - posjedni ga da ga samo malo primim, i držao bi ga zdravom rukom, a suze su samo kapale ispod njegovih naočala. Što bi tek rekao da ga vidi kako veže kobasice.
Koliko god bilo teško, divno je kad te zagrli tvoje dijete i kaže - ne boj se majko, sve će biti dobro.
Nema valute koja to može platiti.