Interesantno je ovo što mi se događa već jedno 10-tak godina, a nastavlja se i ovih dana.
Idem jučer u Lidl i vidim je - hoda pločnikom na drugoj strani, udaljene smo možda 20-tak metara, vidim je iz profila - ma, ona je 100%.
Hodala je i - pričala na mobitel. Čudno, jer za vrijeme njenog života toga nije bilo, ali ta "ona" je išla i pričala: ista njena kosa, mršavost, ljetna odjeća bluza i suknja, sandale i torbu nosi na isti način kao i moja mama.
Ja sam stala i gledala je, išla je i ... otišla.
slika Shadow
Uvijek prolazi cestom, nikad je nisam vidjela u dućanu ili u nekom zatvorenom prostoru, uvijek samo na cesti, znači uvijek vidim živu ženu, ali frapantno sličnu mami.
Je li to želja da je na tren ugledam? Vidim li to samo ja, znam da ne haluciniram, trepnem više puta, stanem i gledam... ma, ona je!
... i opet se pitam, jesu li to opet sada neka upozorenja za mene?
Ne znam, ali volim te naše susrete.
Shadow 1976. kad sam se tek zaposlila i počinjao je moj stvarni život
Shadow 1983. (tad je mama još bila živa, a 10 godina kasnije njena duša je odletjela u Nebo)
napisano: 09.08.2021. u 14:10h, priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.