Marketing
Zbrajamo godine...
Zbrajamo godine i tragove vremena na licu… promatram, uspoređujem naše stare sa novim fotografijama… osmijesi su ostali isti… i oči… one odaju sreću… nezaustavljivu stihiju ljepote… kada oćutim tvoj pogled još uvijek osjećam ilepet leptira u svijesti… strune spoznaje plešu svoj vječni tango u nutrini…
ljubav je poezija… ono istinski neizgovorivo u nama… vječnost pretočena u trenutak… sol na koži i med na usnama… pjenušac u krvi i leptirići u emocionalnom umu…
Promatram tvoje lice očima… ne godine, nego osmijeh je ostavio traga na njemu…
Naša životna priča je poezija ispisana nepostojećim slovima… utkana je u tajanstvenu šifru naših genoma… uklesana u hridi Scile i Hribde… iscrtana dodirima na koži koja pamti sve tankućtnosti… zgusnuta u očima roman je u nastavcima.
kakav će joj biti kraj?... zar je to važno?...
Poslije četrdesetak godina Švicarske, pred devet godina, smo se vratili u Zagreb... Prolutah fotoalbumom... devet tvojih slavlja sa starim prijateljima...
Ove godine smo slavlje pomaknuli za kraj kolovoza... a onda se dogodilo čudo... Mime i Slobo iz Praga su tu... njihov vjenčani kum Duško Valentić se ne boji vrućine... spontani susret na terasi pizzarie u našem kvartu... smijali smo se...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 09.08.2021. u 09:09 sati.