Život nije vrijeme koje prolazi,
već dani koji se pamte.
Pamti se ono utisnuto, ono
što dira.. one Ljepote koje mi
ne daju mira.
Ostalo puštam da ode,
guram što dalje jer Živim
i Dišem za trenutke od kojih mi
dah zastaje. Volim sjaj u moru
tu nastaju novi snovi, slike u
daljini pribirem dok val o valu
se bori.
Evo me u danu, dok
voda me dodiruje, more mi
priđe i srce mi miluje. To se
najviše pamti uz osmijehe
ljeta, neka jesenja sjeta, zima
da pleše uz vjetrove i kiše i eto
proljeća u cvatu što grane svoje
njiše.. dok ljetne čari trag u
u meni opet ostavi.