Marketing
Luda i ponosna na to
Sve je nekako... za poludjeti - gadan tjedan, ma gadan mjesec. Prvo, ljeto mi se rasipa kao pijesak kroz prste. Traje još samo mjesec dana, a možda budemo mogli ukrasti i nešto malo od onog miholjskog ljeta koje je uvijek upitno jer jesen voli naglo ošamariti čovjeka, posebno ako joj se čini da ga je fjaka previše obuzela. Drugo, teže mi je nabrojati zdrave nego bolesne članove obitelji, svi se nešto pomamili da tko će u sitnije sate posjetiti hitni bolnički prijem. Da ne kažem da sam nakon tri godine veze napokon odlučila u solo vode, a onda na to sve se još pojavi i mladić koji me izbaci iz šina, samo što u tom „izbačenom“ vlaku nema mrtvih, već se sve duše probudile i uskomešale. Ah, da, ima još, stanice za pokus odlučile su „doći sebi“ baš sad kad idem na godišnji pa ću raditi još koji dan duže - i to ne bilo koje dane – petak i subotu, ali ću se zato tu istu subotu dobro zabaviti kad navečer izađem na svirku – sa sestrom koja je napokon došla u te godine da zajedno možemo piti (khm, mama oprosti). I još... planovi za godišnji su također propali (što mi nije toliko teško palo jer je moj fokus na osobi s kojom sam trebala poći, a nju ću vidjeti, a ne na samom izletu kojeg smo planirali). Ipak, znam koliko radimo i on i ja i žao mi je što živimo u zemlji u kojoj nemamo mogućnosti da se nagradimo više od malo bogatije večere i odlaska u susjedno mjesto.
Ne znam jesam li od svega toga luda ili ponosna (da, to je Ž. Joksimović za one kojima je fraza poznata), ali bit će ovo drugo jer sam i dalje nasmijana i imam volje da radim, plešem, volim. Ako pokus ispadne dobro bit će riješena još jedna mala znanstvena zagonetka, bit ću zadovoljna ja, ali i moji nadređeni. Prekinuta veza nije bauk kada nije valjana, to je samo prilika da moj bivši dečko i ja nađemo ljude za koje neće biti izvjesno da će se jednog dana rastati zbog „nepomirljivih razlika“. Osim toga (znam da je smiješno), ali opet ima nade da se udam jer sam se zadnje tri godine pokušavala miriti s tim da neću (a ja baš hoću i tako će biti !). Osim toga, zaljubljena sam, onako dječje, nevino, veselo, uzbuđeno, zbunjeno i nije me sramota reći 
Članovi obitelji su ovu noć ipak svi u svojim posteljama (osim bake, ali i ona će u petak kući), tako da je sve dobro i pod kontrolom. Ljeto još traje, a jesen i nije tako loša jer ću ove jeseni napuniti 27., a seka 18 godina. To znači da ću se prikrpati njezinoj zabavi punoljetnosti, a svi njeni prijatelji postat će tu večer i moji, samo što će mi govoriti „Vi“ i ja ću se kao puran šetati okolo uzdignute glave kao posebno poštovana gospoja.
Počeo je i godišnji, kuća mi je relativno čista i uredna, imam svo vrijeme svijeta (č. 2 tjedna) da ga organiziram baš po svome i zapravo ovaj tekst završavam zadovoljna – dok gledam kako su mi mladi gosti (seka i možda budući šogor) nahranjeni, pribor za sutrašnje kostrenjansko (kostrenjsko/kostrensko?) kupanje uredno spremljeno, odjeća za posao ispeglana, podovi usisani, volja za pisanjem i čitanjem na razini i sve je nekako... na ponos.
Post je objavljen 04.08.2021. u 22:25 sati.