Marketing
Putovanje sa unukom
Krhko tijelo, dubok glas i duga kosa. Neočešljana, razbarušena prekriva dječačka ramena. Trinaest mu je godina i koji mjesec. Deset dana on i ja, sami. Od birokratskih zavrzlama, neljubaznih graničara do nepoznatih jezika, nerazumijevanja i natezanja, lutanja sporednim cestama. Sve sa osmjehom i onako po staroj uzrečici "što bude, bude". Ako nas negde ne propuste, ostati ćemo tamo i lagano natrag. No, sve se prepreke ruše pred nama. Tri države, desetak gradova i poneko selo, tri jezera, tri rijeke i jedno more. Najljepše, dobro more što nas pušta da bacamo udice s kojih se ribice hrane skidajući mamce. Igre iz djetinjstva. I koncert. Na jezeru.Tamburice i pjevači. A mi? Maske na licima i razmak, čak prevelik. Pa mini teatar i dragi prijatelji. Rodbina, rođendani, kušanje novih jela, nepoznati okusi, konobar koji pamti kakvu kavu piješ. Slučajni susret u dućanu glazbala i improvizirani trio. Isti put natrag sa novim dozvolama, uvjerenjima ... Puno za pamćenje, a sve stalo u 158 riječi.
.
Post je objavljen 30.07.2021. u 16:59 sati.