Tamo gdje si sada, u bilo kojem obliku, ne teče ti vrijeme i ništa više nije važno. Nama koji smo ostali nakon tvog odlaska vrijeme brza ili se vuče, vrijeme dolazi i vrijeme prolazi. Na groblju jutros prva je misao da ti je danas punih 39 godina, ali što više s njima? Ne mogu ih vezati uz život pa neću reći da danas imaš 39 godina života kad nema više života, ili postojanja, ili od rođenja, ili od datuma na onoj pločici nalijepljenoj na kamen pod kojim se nalazi ono što je ostalo od tebe. Ali za mene svejedno tvoje godine teku čak su se priključile godinama koje teku od onog strašnog dana, isprepliću se, upadaju jedne drugima u stazu pa ponekad teško mogu smjestiti događaj u prije, poslije ili zajedno? Još jedan mučan dan, izgubljen u neostvarivosti, još jedno „zašto“ i „ako“ i „da je“ i „kad bi“ ostaje neizgovoreno.