Alemka Brazzoduro "SUNCE MOJE DUŠE" - 3. zbirka poezije
Alemka Brazzoduro "SUNCE MOJE DUŠE" - 3. zbirka poezije koju sam kompletno pripremila za tisak i koja stiže autorici Alemki Brazzoduro iza Velike Gospe... čestitam, draga Alemka Brazzoduro
O AUTORICI
Rođena sam 17.02.1954. u Rijeci (Sušak). Nakon 42 godine kao član Opernog zbora Hrvatskog narodnog kazališta „Ivana pl. Zajca“, otišla sam u mirovinu od 01.03.2018.
Prve stihove sam napisala kao 16 godišnja djevojka lebdeći u oblacima zanesena prvom ljubavi. Nakon puno godina životnog iskustva pronašla sam svoj osobni izričaj u pisanoj riječi. Dušom i srcem ispisala sam stihove uvjerena u postojanje Ljubavi koja je izvor života, sreće, zadovoljstva i blaženstva.
Svi smo mi Božja djeca i vođena izrekom “Kad je tuđa sreća tvoja sreća, to je prava ljubav.“, ispisala sam stihove o njenoj moći, jer smo stvoreni iz Ljubavi, da širmo Ljubav kao što je to navedeno i u mojim knjigama „Čežnja“ i „Jesen života“, a i u ovoj trećoj zbirci poezije „Sunce moje duše“.
Ne znam je li dovoljno reći hvala svima koji su mi do sada pomogli u izdavanju moje tri zbirke poezije, ali kad se srcem piše, Duša uvijek ima nešto za reći.
Hvala svima od srca,
Alemka Brazzoduro pjesnikinja
OSVRT NA 3. ZBIRKU POEZIJE „SUNCE MOJE DUŠE“ Alemka Brazzoduro
Do sad sam čitala dvije Alemkine knjige, „Čežnja“ i „Jesen mog života“, ali ova knjiga mi je posebna, poetski zrela, duboko emotivna, postavlja pitanja, daje odgovore i to je za mene iznenađujuće posebna zbirka poezije, fantastična i jednom riječi... posebna.
U ovoj knjizi se isprepliću tuga i sreća, pjesnikinja nam daje jake poruke života, ljubavi, gubitka, sreće, tuge, boli i svih onih dubokih emotivnih naboja koje osjeća jedna žena, jedna pjesnikinja koja je u iznenađujućem poetskom sazrijevanju zarobila moje misli i navela me, da još jednom napišem: ova mi je knjiga– posebna.
Ispod stoljetnog hlada za vrijeme punog Mjeseca nema drugih sjena, osim onih koje su zasjenile blistavi sjaj Alemkinog pogleda kad bi ga obojila tuga, da bi ona opet u zrcalu ugledala kako su zagrljene njena sjena i sjena njene ljubavi, zaigrane i skladne koje vraćaju sjaj sreće u te lijepe Alemkine oči, da bi ona tu sreću pretočila u riječi i podijelila ih sa svojim čitateljima.
Sa nebeskog baršuna zvijezde su kao i uvijek zapalile svoj vječni sjaj, a Alemkino srce postavlja pitanja, traži odgovore, sjeća se bolnih trenutaka i nasmiješi se sretnim danima koje je proživjela u sljubljenosti sa voljenom osobom.
Svaki je čovjek živ iznutra, iako prema van mnogi pokazuju sasvim drugačiju sliku svog bića, ali Svemir ipak otkucava davni ljudski nemir, dok Alemkina zlatna duša objavljuje svoju želju tražeći boju kojom bi sada obojila svoje postojanje i svoje emocije i tražeći kojim riječima bi sve to opisala, a to je učinila baš ovim riječima koje su ispisane njenim iskrenim srcem u knjizi „Sunce moje duše“.
Na ovom globusu svi smo mi prolazni, planet je stariji od naših postojanja, ali ljubav je ona vječna esencijalna nit koja spaja dvije duše, da se nađu u ovako posebno lijepim stihovima ove meni posebno lijepe zbirke poezije, „Sunce moje duše“, moje drage prijateljice, pjesnikinje Alemke Brazzoduro.
Jadranka Varga pjesnikinja
Zagreb, 06.06.2021.
„SUNCE MOJE DUŠE“ Alemka Brazzoduro
Kad riječi zaplešu svoj zanosni ples virtuozno lebdeći na usnama pjesnika, a moćno pero zabilježi njihove titraje, nastaje nešto lijepo, istinito, plemenito, dobro, nastaje ono što čovjek stvori svojom maštom, da oslika svijet i opiše ljubavne čežnje u očitovanju duše koja opaža svijet najnježnijim osjećajima srca, a tako svoju poeziju piše pjesnikinja Alemka Brazzoduro.
Iz dubine srca izvire čisti izvor ljekovitog sadržaja, čas hladno osvježavajućeg, čas toplo okrepljujućeg. Njena treća knjiga pjesama „Sunce moje duše“, grije toplo nježno, poletno, istinito, životno i uzbuđuje sva čula. Dok pažljivo čitam njene pjesme koje nose jasnu poruku proživljenih iskustava, miriše mi ljubav miomirisom najljepšeg cvijeta, osjećam značenje riječi kao sočnu hranu svom umu, dodirujem cijelim svojim bitkom ljubavne događaje koje iskreno opisuje, slušam odjek stihova u prostranstvima duše i vidim svijet njenim očima bistrog pogleda.
U njenoj pjesmi „Učinilo mi se“ plešu stihovi koji potvrđuju moj unutarnji uvid subjektivnog promatrača.
„Učinilo mi se ili nije
kao da neka mila ruka
na grudima udara ritam
ljubavne etide
sve bolje i bolje,
skoro pa savršeno je?“
Meni se nije učinila skrivena tuga u stihovima niti mi se učinila nedosanjana sreća i osujećena ljubavna priča zvana čežnja za istinskim osjećajem punine u srcu i osjećajem u duši. Alemkine pjesme imaju posebnu notu nostalgije za prohujalim vremenom ovjenčanim gorko-slatkim iskustvima nevoljene i voljene žene.
U pjesmi „Igra sudbine“ oslikava se čežnja za drugačijim i poželjnijim životnim iskustvima koji u sebi nose poštenje, privrženost, savjest, požrtvovnost i podršku u trenucima koji život znače.
„Čeznutljivo se gledam
kao da tečem i žuborim,
a srce me bodri da se borim
makar snovima
i da vrijedilo je ljubavi
svaku moju pokoru.“
Vrijedilo je ljubiti i biti ljubljen svim osjećajem srca i kao zarobljena ptica u krletci duše skupiti bisere suza u tuzi nedostatka slobode i osmijehu sreće u srcu ovjenčanom umilnom pjesmom melodičnih stihova ogrijanim toplinom pomirene duše.
U stihovima ove lijepe knjige pjesama Alemka Brazzoduro „Sunce moje duše“ pjesnikinja nam je velikodušno ispovijedila dugo čuvane tajne i olakšala nama koji još nismo tako slobodno otvorili svoje srce za dijeljenje naših istina i osvijetlila je put, da se poistovjetimo s iskustvima koja nam je lako prepoznati kao naša vlastita.
Čestitam Alemka Brazzoduro na trećoj knjizi pjesama i zahvaljujem joj što sam dobila još jednu priliku, da među prvim čitateljima pročitam i upijem ove divne stihove koje sa ljubavlju preporučujem kao pitko štivo koje umiruje i potiče na duboko promišljanje života u njegovoj biti.