Marketing
Umor (edited)
Hoću van iz ovog dućana! Hoću van! Moram van!
Al mi paše klima unutra. Jebeno sam umoran. Umoran sam. Godinama nisam ovoliko rintačio.
Baš se ubijam.
Namjerno.
Da vidim koliko mogu.
Znam da mogu.
Hoću vidjeti koliko.
Istražujem sebe.
Niti spavam godinu dana kao cura iz knjige o godini dana odmora...
Niti se sklanjam u planinu kao Divlji dječak, na godinu...
Radim s ljudima, što nikada nisam.
Ne bih trebao, ali se javljam. Tjedan za tjednom.
Iako se ne uspjevam oporaviti. Dan za danom, a weekend proleti.
....
Hoću van iz dućana! A jedva sam ušao. Sjedio sam u autu. Umoran i tup nisam se usudio voziti. Pustio klimu.
Niti sam znao kuda bi.
Jebeni dućan. Donio sam boce za vratiti.
Tako sam uspio iz auta izaći.
Iskrcali me dečki, ja zasjeo i nikud.
Mrzim kada čujem te boce straga dok vozim.
Moram ih sam prebrojiti kraj blagajne.
Blagajnica, mlada cura, zgodna al blijeda sva, brojala samnom. Jebote.
Moram se i vratiti pokraj prosjaka na ulazu.
Koji pobogu prosjak pred dućanom? Gdje tog ima?
Vraćam se s rada u straganom gradu. Pričao s čovjekom koji još traži oca. Nitko tamo ne prosjači.
Jebeni prosjak. Koliko da mu dam? Sve od boca ili pola?
Hoću van!
Svira jako loša pijesma. Loša je bila onda, loša je i danas.
Ne mogu joj pobjeći.
Umoran sam.
Gledam čokaladice.
Umoran sam i ne znam kakvu glad osjećam.
A ništa na sniženju.
Ne želim pokraj prosjaka proći! Ne želim gledati njegove tanašne udove. Plaše me.
Al hoću van! U stranom gradu ljudi bez očiju, ruku, nogu ne prose!!!
Želim pobjeći od lažno vesele pijesme.
Boli me kurac di je bila cijelu noć. Zašto bih pitao Boga di je bila???
Sranje od pjesmuljka. Fejk kao prosjak na ulazu.
Fejk prije 25 godina, još gori danas, koju pičku materinu puštaju to smeće???
Samo hoću van!
Cura na blagajni je rubna. Velim joj da mi prebije kauciju za boce sa računom. Ona mi prvo da 20 kuna, traži jednu. Imam pa dam.
Pa mi naplaćuje 26 kuna.
A točno sam imao 7 kuna u ruci da budem na nuli. Zbrojio sam da kupim sitnice pa da ništa ne platim.
Sjebala mi cura usputni plan.
Ionako mi je glavna briga koliko da ostavim prosjaku. Da me pusti da izađem.
10 kuna, toliko se odlučim. Kovanica od 5 kuna mi treba za kolica, za rezervu. Nikad nemam kad treba.
Nisam ga imao volje pogledati u oči. Utrpao sam mu novčanicu i strgao masku sa lica. Onu Covid.
Nemam nikakvu masku na sebi. Danima gledam stradalima ljudima u oči i razgovaram s njima.
Al ne mogu brate mili više!!!!
Uspio sam u planu da se izlažem al sam strgan. Nemogu više!
Uspio sam i iz šugavog dućana izaći. Platio izlaz. Neću više nikad tu ući! Al ionako sam tu jer parkiram. Ne bih smio tu parkiravati al mi malo dalje ptice sve bile zasrale.
Sjeo opet u auto. Gdje mi zasvirala pjesma o petku i danu za zaljubljivanja. A srijeda je. Pa mi to ide prejako na kurac. Volio nekad taj bend. Bio I na koncertu u Ljubljani. Al otada se samo proseravaju. A to je bili davno.
Sjedio sam tupav u auto dok me nije nazvao neki zbunjeni lik za oglas za neopren odjelo. Koje nikad nisam nosio a sad mi je dva iks iksa preveliko.
Nudim mu ga besplatno što ga zbunjuje. A meni se gadi gledati to odjelo. Kao neki odljev mene i mog nekad groteskno izobličena tijela. Nije mu dosta da ga dobije besplatno, nego bi i da mu ga besplatno pošaljem. Nemože. Puši kurac u sebi mislim. Veli lik da će zvati opet. Misli da će mu malom biti OK. Pa koliko je dijete? Mali?
Ma neka zove ako hoće.
.....
Proveo sam 2 sata na parkingu. Otišao do mosta. Čubio neko vrijeme u autu i gledao rijeku trkača. Obukao se nevoljno, odradio cenera po Nasipu. "Krotiš mene kao psa!". To sam slušao.
....
Post je objavljen 21.07.2021. u 18:57 sati.