Marketing
OSLOBOĐENJE SLOBODNOG VREMENA
Za STEP, 10.11.2001.
ODMOR U BIBLIJI
Od samih početaka, Bog je dao zapovijed Izraelu da «posvećuje Sabat» (Izlazak 20,8), da kroz molitvu i prestanak rada daje slavu Bogu, i to iz dva osnovna razloga:
- Jer je odmor je znak čovjekove slobode: Posvećivanjem Sabata, Izrael se sjeća kako ga je Jahve oslobodio od prisilnog rada u Egiptu (Ponovljeni Zakon 5,15).
- Jer je odmor je sudjelovanje u Stvoriteljevom stvaralačkom planu: Čovjek koji prestaje s radom i slavi Gospodina nasljeđuje Stvoritelja koji se odmara sedmog dana stvaranja: «I počinu u sedmi dan…» (Postanak 2,2).
Izrael je tek postepeno došao do razumijevanja duhovne prirode odmora kojeg mu je Bog naredio.
Nakon izlaska iz egipatskog sužanjstva, najavljeni odmor u Obećanoj Zemlji bio je plod dugotrajnog procesa prolaska kroz pustinju i osvajanja zemlje (Jošua 21,43s). Kada kralj Salomon konačno posvećuje Jeruzalemski Hram, on kliče: «Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao odmor u svemu kako je obećao!» (1 Kraljevi 8,56).
Izrael je na razne načine otkrio radosti duhovnog odmora. U vrijeme progona (Ps 55/54), kušnji (Ps 66/65) i kroz iskustvo ništavila (Ps 39/38), psalmist moli Boga da mu da malo odahnuti i prepušta se Pastiru koji mu daje odmora (Ps 23/22). Taj unutarnji odmor mu nudi i Zakon: ići putem dobra znači naći spokoja (Jeremija 6,16). Siromasi će se moći odmarati a da ih nitko ne ometa (Sefanija 3,13).
Prorok Danijel najavljuje da će punina konačnog odmora doći tek kada svjetlost Uskrsnuća bude obasjala tamu groba: «A ti idi i otpočini: ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju dana!» (Daniel 12,13).
Da bi opravdao svoje djelovanje na dan subotnji, Isus kaže: «Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.» (Ivan 5,17). U Bogu, rad i odmor se ne isključuju, nego izražavaju transcendentan karakter Božanskog života; to je tajna koju naviješta Mudrost kada govori o odmoru usred rada (Sirah 24).
Prema Poslanici Hebrejima, punina odmora kojeg su Hebreji tražili u Obećanoj Zemlji dan je onima koji su vjerni Isusu Kristu: «U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo. … Tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih kao i ono Bog od svojih.» (Hebrejima 3,7-4,11). Konačni odmor, to je Nebo, u koje ulaze oni koji umru u Gospodinu, praćeni svojim djelima (Otkrivenje 14,13).
STRAH OD ODMORA
Čovjek je uspio svojim radom osigurati obilje, ali to ga košta gotovo neizlječivog umora.
Pa čak i kad ima vremena, nastoji ga ispuniti novim djelatnostima, makar ga one još više umarala, samo da se ne bi osjetio izgubljenim. Boji se svoje praznine, pa se okreće aktivizmu.
NEOPHODNOST ODMORA
U svakom danu valja imati trenutke rada i trenutke odmora. Jer odmor održava život kao što ga održava i rad. Tko samo radi, brzo će se iscrpsti. Tko se samo odmara brzo će očajavati. Ritam posla i odmora mora biti uvijek čvrsto utvrđen i obdržavan. Kao što postoje školski sat i školski odmor, kao što je Bog odredio da se šest dana radi, a sedmi se treba odmarati. Raditi neprestano je bezbožno. Bezbožni ljudi su uvijek zabrinuti. Božji ljudi su pak uvijek zbrinuti.
Stoga treba planirati cjelovit odmor svake godine, svake nedjelje, pa i svaki dan.
Prof Ivan Golub nikad ne ide na godišnji odmor, jer, kako kaže to je za njega besmisleno. On se svake nedjelje temeljito odmara, pa ima 52 dana u godini godišnji odmor, a ne samo tri tjedna kao drugi. Problem je što smo mi od nedjelje stvorili praznik, prazan dan – umjesto dana za odmor.
ODMOR OMOGUĆUJE STVARALAŠTVO
Kvaliteta i brzina obavljenog posla ne ovise o tome koliko i kako radimo, nego o tome kako smo se odmorili. Činjenica je da se 70% više posla napravi kad se čovjek prije rada odmorio, nego kad je radio bez odmora.
Znanstvena otkrića, umjetnička djela, duhovni napredak, sva djela ljudske civilizacije i kulture ne nastaju samo radom nego i odmorom. Ljudi su mogli izrađivati svoja velika kulturna djela samo zato što su imali vremena da razmišljaju, da gledaju, šute i osluškuju, te primaju nadahnuća odozgor. Kao što ne možemo vidjeti ljepotu podmorja dok je more valovito… Opuštenost je neka vrst obraćenja. Ona je otvorenost za stvarnost. Zdravlje tijela je najčešće pretpostavka za zdravlje duha.
Čitavo djetinjstvo ne radimo ništa nego se igramo, ali je to priprava za ono razdoblje kad ćemo morati učiti i raditi. Život počinje odmorom, ali život i završava odmorom – mirovinom.
M. Buber među crticama o ruskim pobožnim Židovima iznio je njihovu pouku o odmoru koji pospješuje rad.
Rabi Šmelke običavao je – kako ne bi prekidao duhovno bdjenje – spavati sjedeći. Glavu je naslonio o ruke, a među prstima je držao upaljenu svijeću koja ga trebala probuditi kad bi osjetio plamen. Kad ga je posjetio rabi Ebimelek, zadivi se nad svetošću svoga kolege, i ugasi mu svijeću da bi se ovaj naspavao. Kad se ovaj nakon dugog i tvrdog sna probudio, opazio je to – ali mu nije bilo krivo. Osjetio je da može razmišljati vrlo jasno. I toga je dana je vrlo nadahnutije nego ikad propovijedao zajednici. Rekao tog dana je zajednici rekao i to da je shvatio da se Bogu može služiti i odmorom.
ODMOR NIJE NERAD
Odmor nije nerad, već rad na sebi. Dopuštanje duhu da nas ispuni, ojača i odmori. Ne ide se na more, u planine i na odmor da se ništa ne radi, nego da se dublje diše, gimnasticira, pliva, fizički radi, putuje, šeće, čita i raduje. Jer ništa toliko čovjeka ne ubija i čini ga depresivnim kao nedisciplina u svagdašnjem odmoru, u spavanju, lijeganju, u jelu i pilu. Odmor nije "fjaka", kad pri svakom pokušaju rada volja za radom progresivno opada s brojem pokušaja rada.
Odmor nije provod. U smislu da obijesno trošimo vrijeme i novac.
Odmor je zato da se zaželimo svojih uobičajenih poslova. Ljepota putovanja je u povratku.
Potrebno je razmišljati i te kako o teologiji turizma.
Cilj odmora je doći k sebi. "Ti si bio u meni, ali ja nisam bio u sebi." Pogledati idemo li pravim putem ili pogubnim. Jer bolje je na pravom putu tapkati, nego na krivom trčati.
ODMOR TIJELA
Tijelo se odmara ako mu dadneš dosta sna, mira i hrane. Ali i ako ga discipliniraš. Neuredan čovjek sam je sebi kaznom. "Onaj tko neuredno živi sličan je stoci što ugiba."
ODMOR SAVJESTI/DUHA
Savjest boli jače nego što bole noga, želudac ili ruka. Najviše boli kad Bog u nama boluje zbog našeg zla. "Nema mira grešnicima i bezbožnicima." Čista savjest najmekši je jastuk.
Molitva i savjest ne poznaju odmor, ni godišnji ni dnevni.
ODMOR DUŠE/PSIHE
Kao što tijelo treba san, tako duša treba tišinu i mir. Kao što tijelo treba predah, tako duša treba dobre misli, mudru knjigu i čovjekoljubive odluke. Kao što tijelo treba čist zrak, tako duša treba čišćenje savjesti i Božju riječ. Kao što tijelo treba gimnastiku, tako duša treba molitvu, meditaciju, razmišljanje, diskusiju, misaoni napor i znanost.
PRIRODA ODMARA
Šetnja je svagdašnji obrok duši. Šetnja je izlazak iz svoje kuće i odlazak u Božju kuću. Budući da je kuća ljudsko djelo, a priroda Božje, onda je to, na neki način, izlazak iz svoga djela i ulazak u Božje djelo.
Isus je do kasno u noć ostajao u prirodi i molio, a ujutro su ga morali tražiti, jer je rano ustajao i opet odlazio u prirodu.
Potrebno je ići u prirodu ili sjesti uz prozor i promatrati pahuljice snijega, odsjaj kristala leda na zimskom suncu, doživjeti granu pritisnutu snježnim pokrivačem ili pticu koja se čudi snijegom preobraženoj zemlji. Potrebno je ponekad otvoriti slavinu i samo se čuditi ljepoti vode koja te pere, nudi ti se da je piješ, koja teče kao potok i dar u tvome stanu.
Čim izađem ispred kuće ja sam na godišnjem odmoru. – Br. Ribinski
BOG JE ODMOR
Ako se otkinuo od Boga i ne zna kamo idu njegovi dani, čovjekov se duh i duša umaraju, u strahu je od budućnosti.
Samo je u Bogu mir dušo moja…
"Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti."
Ps 131 Gospodine ne gori se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio, i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Gospodina se, Izraele, uzdaj od sada dovijeka.
Ps 23 Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Iv 1, 35-51 Što tražite? … Učitelju gdje stanuješ?… Dođite i vidjet ćete! … Pođoše i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Vjerojatno su zajedno kuhali, jeli, razgovarali, možda išli u šetnju.
Mk 6, 31-32 Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.
"Umornima odmore, u vrućini lahore…"
Za sebe si nas stvorio, i nemirno je srce naše dok se u tebi ne smiri.
ODMARATI SE U BOGU (Selska, 9. XI. 1989.)
Kaže se: “Tko radi taj ima.”
Ali istina je: “Ima tko prima.”
Prima samo onaj koji se zna odmarati.
Zašto te je Bog zatrpao tolikim poslovima? Zato da uvidiš da ti to ne možeš posvršavati. Da ne juriš stići ono što ne možeš stići. Bog želi da shvatiš i rečeš da ne možeš, te da mu dođeš s tom nemoću.
U Božje kraljevstvo ulazi samo onaj koji ima vremena.
Kad si pretrpan poslovima, onda izdvoji više vremena za molitvu.
Što ti to misliš da moraš, a Bog misli da ne moraš?
Post je objavljen 18.07.2021. u 09:23 sati.