Noć dolazi moćna, tamna i duboka.
Kapi sitne kiše u krošnjama sjaje
šumeći da život nije negdje drugdje.
Sjene nose staru snagu koja traje;
zatomljena, troma i zaboravljena;
snena, meka, tiha; pruža se po tebi.
Prestaju sve boli, strahovi i sumnje
s njom; gdje nikad same ostavljene ne bi.
Oblaci polako grle prvi mrak,
zastirući zvijezde u gluhoj samoći
što nas nijeme, plahe, gledaju s visina.
Posustaje težak, vreo ljetni zrak
prepuštajuć' mjesta svježoj struji noći
da ugasne sve, i ostane tišina.
Post je objavljen 17.07.2021. u 21:40 sati.