Morala sam.
Najprije : ijujujuju! do Šibenika se čulo.
A sad cmizdrim ko kišna godina, od sreće.
Moja je kći diplomirala.
S ocjenom izvrstan.
Medicinu.
Nakon 6 godina.
Redovno.
S uvijetom stipendije.
S prosječnom ocjenom blizu 4,5.
S dekanovom nagradom ove godine.
S volontiranjem,
organizacijom kongresa Hitne medicine svake godine,
predstavništvom u Studentskom zboru svih 6 godina,
osnivanjem foto sekcije na fakultetu.....
sa studentskim radom svako ljeto, pa i preko godine,
to su samo službeni podaci....
sve ono između, što je moja kći postala bolji čovjek na n-tu, raširila krila i leti, leti.....
što je druga u obitelji sa sveučilišnom diplomom...
što je 6 godina muke, nespavanja i brige ostalo iza nas...
u ovih 6 godinica ja sam radila 1,2 godine, imala naknadu za nezaposlene 1,5 godina, malu ušteđevinu...znači punila kućni budžet ni 3 godine, a do tada je moje učešće bilo 70-80% kućnog budžeta....ostala bez posla sa 50+ i bez mogućnosti novog zaposlenja u malom gradu gdje gradonačelnik (po 3. put) i pod istragama i dalje postavlja svoje, poništava i namješta natječaje (doživjela na svojoj koži 3 puta)....
Ovisili o suprugovom malom paušalnom obrtu, stipendiji županije, pomoći rođakinje iz inozemstva (koja je pomagala koliko ona hoće, a ne koliko zaista treba(cca 30% više), bili zahvalni do neba na svemu tome, a opet.....muka živa svaki božji dan.
Zato neprospavane noći i briga....egzistencija, ne moja i moga zakonitog nego nas, obitelji, djece....
Pa i sin je otišao "trbuhom za kruhom" prije 5 godina....da se sam uzdržava.
Mlađa kći tek nagodinu maturantica, a onda nova borba jer i ona je odlikašica i studirati će.
Moja doktorica.
Vrijedilo je.
I vrijedi.
Ma što dalje bilo.
Sretno ti bilo u životu doktorice moja.
Ponosna do neba, preponosna na tebe.
Ljubim.
Vtm.
Post je objavljen 16.07.2021. u 10:20 sati.