Neposredno prije početka operacije buklija dođem ja na testiranje jer još nisam pocijepljena, a bukliju nemrem unest ni pod razno bez negativnog testa il kovid putovnice.
Sve ja dogovorila još pred par dana s vrlo ljubaznom liječnicom, znači platiću testiranje i stvar riješena.
Ulazim ja tamo, žena sjedi za kompjuterom i ne skida očiju sa monitora, ko da gleda Troju ( čuj Troju, Breda Pita ).
- Dobro jutro, ja bi se trebala testirat na kovid...
Prekida ona mene, ni ne gleda prema vratima:
- Danas nema testiranja.
Ja na rubu nesvjestice.
- Pa sve sam dogovorila s liječnicom, rekla mi je da se danas javim između osam i pola de...
- Doktorice danas nema.
Ja sam na tričetvrt onesviještena i počinjem se znojit.
- Molim Vas, ima li netko drugi, zaista sam sve dogo...
Ne miče pogled s monitora, ni ne gleda me, ko da imam šugu.
- Evo zvaću doktora.
Malo se ipak dobivam, nadajuć se da je čovjek normalan. Stiže dok, ja mu sve objašnjavam i on naravno kaže - nema problema, sad ću vam ja napravit test.
Ona koluta očima, točno čujem kak joj se prevrću očni kapci jer eto sad mora to nešta jako zanimljivo prekinut da bi upisala moje podatke i naplatila mi testiranje. I dalje me ne gleda, pruža samo ruku prema meni da uzme karticu od dopunskog.
- Stodvadesetpet kuna. Sitno mi dajte.
Meni došlo da joj dam dvjesto kuna takvoj nadrkanoj i kažem - u redu je, ovo je za ljubaznost. Pa mi došlo da razbijem monitor, al onda mi neće napravit test a kiflice su već zamiješene i slaže se oval sa kobasicama, moram ić brat jebeni bršljan i ružmarin. Izađem ja van, na svu sreću imo ispaćeni životni supatnik dvadeset kuna a ja nakucala onih pet kovanih i brže nazad.
Ona i dalje ne gleda prema vratima, biće me po mirisu pozna; samo pruža ruku i uzima pare.
A doktor? Sušta suprotnost. Uzeo mi čovjek bris iz nosa, i to sa ove strane koja nije slomljena u prometnoj, pričao sa mnom neko vrijeme i odnio to nešta unutra, pa se vratio za pet minuta i donio mi nalaz. Zaželio mi ugodan dan i sve šta ide uz to.
E pa doktor će isto dobit bukliju u vidu flaše vina i moju knjigu. A ovisnica o monitoru - možda da joj zakeljim žvakaću na stolac da ostane tri dana pred monitorom i da se sita nagleda tih čudesa koja joj onemogućuju da skrene pogled i vidi ko je gleda sa vrata.
Tak ju je mogo i Džek Trbosjek fokusirat pogledom, ne bi ni trepnula jebote.
Post je objavljen 14.07.2021. u 16:33 sati.