Dušo, reći ću ti,
još smo mladi
znaš li koliko mi znače kapi kiše,
dok pljušte po mokroj cesti
i kako je uvijek lijepo
iznenada tebe sresti.
Dušo, reći ću ti,
još smo mladi,
a godine su neke iza mene
nisi ni ti više dijete,
dušo, šapnut ću ti,
u nama je više dosade,
nego melankolične sjete.
Uvijek poželim
tvoju ljubav noćas
i ono slatko pitanje: „...jesi li sama,
obavija li te meka tama,
mogu li doći
i na krilima ljubavi zabranjene
ispod tvog prozora
samo ću proći?“
...iako je dio života iza nas
znam da upravo sada
misliš na mene.
Dušo, reći ću ti
i reći ću glasno svima
jedina sreća je ona
kad se ljubav u ljubavi ima.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-7889-34-0
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.