Nekada se veliko spremanje obavljalo dva puta godišnje: za Božić i za Uskrs.
Jesensko bi počelo već prije Svisveta (Svih Svetih), nakon Miholjskog ljeta, s početkom sezone zatvaranja prozora i grijanja. Svi vanjski radovi bi prestajali, plodovi ubrani, zimnica napravljena i radovi su selili u zatvoreni prostor. Potrajalo bi i do Božića. Temeljito, sveobuhvatno.
Proljetno je bilo vezano za početak novog ciklusa života, u proljeće, prije Uskrsa. Također temeljito, sveobuhvatno. Prozori su se otvarali, grijanje je doduše još radilo, ali pripreme za novi ciklus su počinjale.
Poanta je u tome da se spremalo i držalo urednim cijele godine, ali ova dva velika spremanja imala su značaj pripreme za velike blagdane, okupljanje obitelji i uživanje u zajedništvu i blagodatima života.
Koliko često spremamo unutar sebe?
Jesu li dovoljna (simbolično) dva velika spremanja godišnje?
Koliko smo temeljiti i sveobuhvatni?
I najbitnije: Jesmo li iskreni prema sebi i zadovoljni rezultatom?
Post je objavljen 12.07.2021. u 06:04 sati.