Sad kad sam i sama baka, sjetim se i grlim i ljubim ta sjećanja na moju baku Finku ( Jozefinu) majčinu, majku. Svi imaju uzore u životu, a ja jedino baku Finku i Janis Joplin.
Nisam ja imala neko lijepo djetinjstvo, ta sa 6 godina, postala sam " majka" mom bratu! I često mi je moja majka znala reći - Šta ti ja mogu, " stara" si se rodila, misleći pri tom, na sve obveze koje sam preuzela na se, zbog njene bolesti! Otac? Ni ga bilo ni u tragovima, i kad god pomislim na brata - mislim on je bio moje prvo dijete!?
Jedino, pravoo djetinjstvo imala sam kod moje bake Finke i dida Drage, kraj kanala, u Bačkoj. Jedva sam čekala, ljetne školske praznike jer tri mjeseca, bila sam dijete, mažena, pažena, bezbrižna, ne misleć o ničem, osim o kupanju i sve što sam poželjela za jesti, moja baka mi skuvala, ispekla, a tečo Srećko ( tetin, majčine sestre, suprug) donosio, najveće i najslađe lubenice, ikad!
Moja baka Finka, bila je moja uzdanica, moja osoba od povjerenja koja je o meni znala SVE, i prvi poljubac, i prvi sex, sve moje strahove, sva nadanja, ona je, prva, znala! Zašto?
Jer, njen život nije bio lagan, a je baš zbog toga, beskrajno cijenim i poštujem! Njeni u Bosni ( da ja imam brdovite bosanske gene!) bili su imućni, gazde, a mojoj baki ,pripao je šipak od tog bogastva, jer je bila žensko ( doduše 45. nacionalizacijom, ostali su bez svega)
Moju tetu Dragicu, dijete strasti , i čiste ljubavi, rodila je s 16, nevjenčana, neudata ( e toliko je zbog tog ljubim), obilježena, osramoćena, da je moju tetu dala rodbini.
Moja majka Vlatka ( dobila ime po Mačeku) rođena je u braku, kad se moj did Drago ( on je bio tako tako dobra duša, ma ko plišanu medo) konačno, odupro svojoj materi Ivki, jednoj željeznoj ledy ( i ja i moja majka i moja ćer smo na nju, samo nismo zločeste).
Moja baka ,spasila je djeda od nacističkog zatvora, doputovala u Slavoniju vlakom s vrećurinom, bezvrijednog novca,s jednom srpskom obitelji,uz dogovor, kad budu prolazili ustaška mjesta - svi su Hrvati, kad budu prolazili četnike, - svi su Srbi.
Za vrijeme partizanske " slobode" moj dida je završio u Staroj Gradišci, u zatvorui na dvije godine. Baka Finka je krpala vreće, skupljala mrvice brašna u mlinu, da bi ona i tad već troje djece ( moj ujo Antun) preživjeli! I jesu!
Ona nije imala nikakve škole, al je bila načitana, pisala je pjesme ( ha genetika) voljela sport, Dinamo, svestrana, s njom se moglo razgovarat o svemu.
I moje najljepše sjećanje na moju prijateljicu, zaista mi je bila, s hrpu dobrih savjeta je kad sam imala promociju - sjela moja bakica Finka, u lažnoj bundi, na sjedala ispred referade ( čekajuć promociju) sa sportskim novostima i s cigarom u ustima!
Volim te, i živiš u mojim sjećanjima, moja jeeedina bako, moj uzoru!
( Znam ja i onu drugu, ćaćinu mater, al ona nije vrijedna spomena)
Post je objavljen 11.07.2021. u 21:13 sati.