Pregled posta

15B, SLANJE APOSTOLA Mk 6, 7-13

Isus je među nama da nas DOZOVE. Oduvijek nas traži: “Adame gdje si?” da dođemo k sebi, a prisebljujemo se kad čujemo njega. Njegov glas je oslonac u dezorijentiranosti, točka kojom određujemo svoj položaj. (Sjeti se onog kad su se kolege vraćale iz planine kući a nisu znali puta, pa su neprestanim dozivanjem s onim kod kuće dobivali orijentaciju.) Bog nas doziva da se ne izgubimo.
Uspio ih je dozvati, jer su ga znali ČUTI. Bog uvijek doziva, ali mi uvijek ne čujemo. Valja se usredotočiti na njegov glas. (Kao kad slušaš telefon na ulici.)
Doziva nas da nas POŠALJE. Jadan je posao za koji sami sebe proglašavamo pozvanima. Uspješni smo samo onda ako nas Isus šalje. I samo ondje gdje nas on hoće. (Koliki od sebe prave ludu baveći se onim za što nemaju smisla.)
Kad nas on šalje, onda znači da je i S NAMA po darovima svoga Duha kojim ćemo zadatak uspješno obavljati. Bitno je s njime ići ukorak. Ne trčati tamo gdje on s tobom nije.
Dva po dva, da istinu uvijek TRAŽIMO, jer kad bi bili sami, sami bi sebe varali, nedostajao bi kritički glas. Drugi je ustuk našoj oholosti i sebičnosti. Drugi je križ koji nas prizemljuje.
Isus koji ima VLAST daje je svojim učenicima. On je s njima po snazi te vlati u njima. Ako mi danas te vlasti nemamo, pitanje je koliko je on s nama. Ako nečistoća bilo koje vrste mnome vlada ili oko mene, što je sa tom vlašću?
No valja pripaziti nije li problem u onom što je on zapovjedio. NE NOSITE sa sobom ništa. U ništa se ne pouzdavaj osim u njega. Posvemašnja ovisnost o njemu oslobađa njegovu snagu u nama.
Što su radili? Propovijedali obraćenje, izgonili zloduhe, ozdravljali nemoćnike.
Tko ih ne bi primio sebe bi sam osudio. Prašina su i prašinu im vrati, kad nisu milost htjeli primiti.
--
Dvanaestorica su najprije osobno pozvani, zatim su združeni u zajednicu koja je «s njim». Sada ih šalje kao braća, dva po dva.
Tri stupnja poziva: od raspršenosti k nasljedovanju, od nasljedovanja k zajedništvu s njim, od zajedništva s njim poslani su svima.
Ovaj tekst je osobna karta apostolske Crkve. Poslana je od Krista – da bude siromašna.
Isus od sada nije sam, u njima je i s njima.
Isus hoće reći da više od onoga što govoriš riječima – važnije je što govoriš svojim bićem.
Isusov imetak je njegov bitak, njegov bitak je biti za druge.
Siromaštvo je stvar ljubavi. Što imaš daj, nemaš li ništa – daj sebe.
Da bi pobijedio Golijata, David se mora lišiti glomaznog oklopa; Gideon smanjiti vojsku sa 30000 na 300. Petar govori: «Nemam ni srebra ni zlata, ali što imam dajem ti: u ime Isusa Krista, hodaj!» Pavao: «Kad sam slab onda sam jak.»
Isus ih šalje u siromaštvu – kao što je njega Otac poslao u siromaštvu.
«Dozva» – Treći poziv. Prvi je bio poziv da vjeruju u njega, drugi da budu s njim, treći da njegovu ljubav svima pronesu.
«Poče ih slati» – Početak poslanja koje će se dovršiti kad svi dođu u kuću Očevu.
«Dva po dva» – Da si pomognu, svjedočanstvo dvojice je valjano, ali i zato jer moraju svjedočiti međusobnu ljubav. «Gdje su dvojica ili trojica u moje ime i ja sam s njima.»
Dvoje je princip množine, sjeme zajednice. Misija nije privatna inicijativa.
«Dajući» – Kontinuitet … daje do danas.
«Nad nečistim dusima» – Nakon što su dugo bili s njim.
«I zapovjedi im» – Nije savjet.
«Ne nosite ništa» – Isus je svojom ogoljenošću pobijedio neprijatelje.
«Putem» – Učenik ide istim putem Učitelja. Snaga mu je njegov štap, kojim ga predvodi.
«Samo štap» – Produžava ruku, služi za obranu, oslonac. Štapom je rastvoreno Crveno more, izvire voda u pustinji. Siromašna stvar je moćna. Križ je vrst štapa.
«Ni kruha» – Živi od kruha koji ti on daje. On je kruh.
«Ni torbe» – Jer znači sigurnost. Sigurnost nam nije u rezervama, već onom što dajemo – jer tada višestruko primamo.
«Ni novca» – Kojim se sve može. Ali s Kristom nam je sve moguće.
«Samo sandale» – Za hodati. Dug je put.
«Ne dvije haljine» – Imaš li dvije, jedna nije tvoja, nego onog koji je nema. Druga ti je haljina On.
«Otresite prah» – Tako im pokaži vidljivim njihov grijeh.
--
NI ŠTAPA NI TORBE
Isus je među nama da nas dozove: pameti, prisebljuje nas da ga čujemo, Adame gdjesi, točka po kojoj određujemo svoj položaj, zove nas da se ne izgubimo.
Čuli su.
Dozva ih da ih on pošalje; da ne žive od sebe poslani.
Tamo gdje nas šalje, tamo je s nama s darovima svoga Duha.
Idu ukorak s nim.
Dva po dva: da istinu uvijek tražimo (jer sami bi sebe varali), da svjedoče ljubav.
Daje vlast. Ne pomisli da si ubog. Sjeti se te vlasti. Svjestan budi dostojanstva.
A vlas će se očitovati tek kad pouzdanje ne stavljamo…
Ovisnost o njemu u nama njega čini moćnim.
Sve ovo što su radili bilo je djelo te vlasti Isusove u njima.
Siromaštvo je stvar ljubavi. Što imaš daj. Nemaš li ništa – daj sebe.
Dajući…kontinuitet – do danas.
Ne nosite ništa – Isus je gol pobijedio.
Štap – križ
Sandale – dugo hodati.

Post je objavljen 11.07.2021. u 09:17 sati.