I
...naravno da je konačno riknuo. Već pet dana trubim da će riknuti i sad je konačno umro. Tilt! Ničega .I sad mi on visi tu iza ramena i složno tako buljimo u tamni ekran mog poslovnog laptopa bez kojeg sam, malo je reć, izgubljena. Ustvari i nije tako loše. Vibra koju danima već ne mogu ignorirati od razdaljine s metar i pol preselila mi se evo tu, iza ramena.
II
...u! Ovo je puuuuno bolja pozicija od one koju svakodnevno dijelim s njom. Znam da ne mogu ama baš ništa pokrenuti na njenom laptopu koji je prije nekoliko minuta ispustio dušu, al' ipak u maniri pravog požrtvovnog kolege pokušavam...pokušavam ustvari upiti što više njenog mirisa. Kojim ću onda mazohistički lakše kroz dan. Radni i onaj nakon.
I
...drobim gluposti isto kao i on. Jedno je slušati i uzvraćati dvosmislene komentare zaklonjena iza velikog PC monitora i monitora ovog mog umirućeg laptopa, dok i njega zaklanja sličan arsenal, a saaaasvim drugo je imati ga zakačenog ovdje iza ramena, nosa gotovo zabijenog u moju (sinoć, hvalabogu, svježe opranu) kosu...ma kakav faking reset, pa resetirala sam ga dvadeset puta dok još nisi visio na mom potiljku...i daj se odmakni više...aaaaaa!!
II
...kako sam j-no glup!!Da reset.Nisam nešto pametnije mogao izvaliti.Ovo je stvarno na nivou informatičkog znanja diplomiranog pravnika...dok je još išao u treći osnovne!!A nije ni da se i ona proslavila svojim izjavama.Imam feeling kako sipa nepotrebne rečenice dok joj tu visim iznad glave.Mislim da joj je otprilike isto kao i meni.Kako je dobar ovaj njen koktel mirisa oprane kose i parfema u oblaku kojeg svaki dan sjeda za stol preko puta moga!
I
...nisam baš trenutno spremna primiti taj njegov miris u ovako velikoj količini. Ne ovako bez upozorenja! Onako dok prolazim kraj njega, ili dok mi u valovima stiže pri svakodnevnoj radnoj rutini, to da. Tako može. Ali da mi se tu na kvarat metra od nosa približi i tako ostane dulje od minute, ne! Ne mogu. Hoćeš li se molim te odmaknuti? pitanje naravno, ostaje u mojim mislima...nemam ni najmanju namjeru da mu ga uputim.
II
...katastrofa! Počinjem se znojiti .Koji k...pa šta ju ne mogu jednostavno pozvati na kavu nakon posla, ili na piće na večer, ili na ne znam ni sam šta. Već mjesecima. Nego sad ovako ko zadnji papak drobim o resetu, nosa zabijenog u njenu kosu. Ovo je najbliže što sam joj se ikad približio. Nikad nisam imao problema s curama. Ova mi je prvi. Problem. Naposljetku, jednom, danas, morat ću se i odmaknuti..
I
...i gdje je sad Nina? Uvijek je tu prisutna kad je neka slična situacija u điru. Kad treba nešto pametno reći, izvesti, potaći...baš uvijek. A sada, otišla je još jučer, čini mi se, po ta tri sendviča, a vratit će se vjerojatno prekosutra. Da bar upadne u ured. I odmakne ga od mene. Već jednom. A vidi mu ruku...prava muška, čvrsta, prošarana venama, umjereno dlakava, dva puta zavrnutog rukava košulje i sporstko-elegantnog fancy sata, ruka. Mogla bih se samo na nju napaliti...Ma koji mi je??! Niiiiiinaaaaa....aaaahhhh.
II
...samo bi mi trebalo da sad Nina uleti. A mogla bi vrlo lako. Ona se rijetko kad zadrži duže od pola sata, ako i ima namjeru, javi se. Javila se nije, znači sad će! Kako god, ne želim niti da upadne baš sad, ali ni da nazove i da nas obavijesti o kašnjenju. Bilo što od te dvije situacije, odmaknut će mi nos od nje. Joj što ima sexy prste! Fini, malo podugački, pregibi na njima jedva da se naziru, nokti umjerene dužine, njegovani...po prvi put u životu poželio sam biti-tipkovnica...mekani dodir...Uf,mislim da imam novi fetiš.
I
...ma šta! koji sam ja idiot...pa šta nisam mogla sačekati, da ako hoće, on prvi mene uhvati za ruku, ili nešto...vidi me, ja se raskomotila. sam ga fino ćopila za šaku.
II
...o-ooo! šta je ovo?!nisam baš spreman za ovo...inače sam ja taj koji prvi hvata za ruku...doduše ona bi se vjerojatno načekala, koliko sam hrabar kod nje.
I
...he-he, bar sam ga zbunila...vidim mu po očima, ma naravno da će on zvati našeg servisera, pa tko to ne bi učinio, ako se imalo pali na tebe i ako nema muda učiniti prvi korak...a kod njega je baš to...stalno bocka, al nikako da krene, da ubode, priču, izlazak, šta god .Jednostavno, nečeg se boji...a nije da je neiskusan...kruže priče...
II
...ma nazvat ću ti Barracka Obamu, ako treba, j-ti te tvoje crne oči...šta mi radiš ženo... I sad ću ispasti papak...jer nisam krenuo...opet...konju!! Kreni, pitaj je nešto, pitaj, pitaj, pitaj, evo ispustila mi je šaku...hoop, neš' tako brzo! he! ćopio sam je natrag...jesam te, a? Neka...
I
...aleluja! može kolega, može kava! Bit će da si je uzgajao ovih nekoliko mjeseci što me nisi prije pozvao na kavu...baš sam odvratna. Pa logično je da ako mu se imalo sviđam, nema petlje samo tako pasti iz vedra neba i pozvati me na kavu. A sviđam mu se. Znam. A i da ne kužim, tu je sveprisutna Nina koja je davno primjetila vibru. Još dok smo oboje bili u nekim vezicama.I najprije je bilo Ma da! Moš' mislit! Dok nije vremenom preraslo u nerviranje oko neažurnosti.
II
...fuf! ko da mi je 14 godina, kada sam Gogu iz osmog be pitao ako će ići sa mnom na kup. Ne nogometni, nego sladoledni u onu kiosk-slastičarnu koji su srušili prije šest godina da bi probili cestu. O bože moj šta meni sad pada na pamet...kiosk-slastičarna...baš sam zaglibio. A tren prije kad me prostrijelila tim nasmi ješenim crnim očima dok je prihvaćala poziv na kavu...ma ne znam ni da sam se tada, sa 14 toliko tresao u sebi...ooo platit ćeš mi ovo!
I
...huh! konačno se odmaknuo!I konačno sam prodisala! kada malo bolje razmislim, a bolje mi je da u ovom trenutku uopće i ne razmišljam, al evo ipak hoću...ne bih imala ništa protiv ni da ostanem s njim ovdje u uredu pa i srčući kavu iz automata u hodniku, za početak...a kasnije...pa pričala mi je Nina da su ovi naši radni stolovi ono...taman visine za...odvratna sam...
II
...kako ja uopće ne bih išao nigdje danas iz ovog ureda! kako bih ja ostao s njom ovdje nakon radnog vremena, kako bih...između ostalog volio da evo sad nije upala Nina tu između...al o.k. Hajde. Idem nazvati servisera za taj njen laptop...moram malo prestati misliti na nju i na ovih nekoliko tako j-no dobrih trenutaka maloprije.
I
...draga moja, slobodno navali na svoj najdraži od tune, ja trenutno ne bih mogla u usta staviti ni tic-tac bonbon...pola bočice vode iskapila sam odmah kad se udaljio od mene...
II
...ma kakav sendvič draga Nina. Stavi ga tu negdje, možda ću ga pojesti tamo negdje sutra, prekosutra...kada budem bio u stanju ponovno jesti.
I
...odlično, sad kad smo riješili tu kavu, ne smijem ga pogledati ni preko monitora, odjednom mi je vruće..
II
...provalit će nas Nina, ako već nije, jer ponašamo se super glupo, super, super, super...gluuupoooo..čekaj,
I
...da provjerim mailove? pa već smo zaključili da nam se nitko iz Austrije nije javio, to je prvo što pregledam svako jutro....svi znamo da je važno...i da će neki odgovor stići najkasnije za dva dana, iako se nadamo ranije...dobro, dobro, evo pregledavam...wtf? mail s njegove adrese, na moju službenu. “odi na privatni mail“, a da sad...ako ćemo na kavu, ne znači da ćemo..opaaa! ma ne mogu, ja ovo ne mogu...
II
...“Možeš misliti da sam sirovina ili da sam gad, ali činjenica je da ja uopće s tobom ne želim ispijati kavu. Želim ispiti tebe.Do kraja.To već traje. Jednostavno, izluđuješ me. Nisam prije imao hrabrosti. Eto.“, da sam samo trenutak promislio prije nego što sam nakon tih nekoliko rečenica pritisnuo send, nikad ga ne bih poslao...sad će biti - pukovnik il' pokojnik...
I
...čitam dva puta...ne mogu vjerovati...Obrazi mi se žare...toplina kreće iz utrobe. Lažem! Kreće ona od još malo niže, ali o tome ne smijem razmišljati. Ne tu i ne sad. Idiote! Sad si mi našao biti iskren! Mailom! U podne! Kao da možemo jednostavno išetati iz ureda i ležerno se otići negdje poseksati u susjedstvo...jaaaooo... O.k. hoćeš igru? Hajde...“a s tim ispijanjem...kako bi počeo?“...send
II
....pukovnik! "koliko slojeva nosiš ispod te majice?“...klik!send!
I
...hmm...četiri sata e-predigre? tko kaže da je nemoguće...“niti jedan“....klik!send!
Post je objavljen 05.07.2021. u 20:10 sati.