Toliko nam govori, daje
u pismi povida i za nas moli,
Ne diraj, čuvaj gledaj priroda
radi svoje i nikom ju ne daj.
Grane svoje dižeš, grliš. širiš
ka nebu otvaraš u zagrljaj sve
što stane spajaš. Uči nas i
opominje tu je za nas ali uz
poštovanje slušaj što govori
budi Čovik koji prirodu
voli. Lijek je, i to pravi sunce,
more jednostavno u dubini da
se ne zaboravi.
Sve ima svoje, pusti da
se stopi vrijeme kao i boje.
Ljeto je, nek te dovede
do dubine, gdje te grle
uzburkani notni zvuci.
Beskraju lete ka suncu
siluete već slika galeba
dva u zagrljaju ljubim te
ja.