Kad sam proživljavala i zapisivala senzacije svog tijela, uma i duha nisam ni slutila, da ću se jednog dana odvažiti javno ih podijeliti sa ljudima koji nemaju nikakva iskustva ovog tipa. Oni koji ovakva i slična iskustva imaju iz prve ruke, najčešće ne govore i ne pišu o njima. Što mene sada tjera da podijelim ovo iskustvo, stvarno ne znam. Možda je u meni nakon dugog vremena proradila savjest.
Danas je sve više ljudi koji se susreću sa raznim iskustvima komunikacije sa sobom i svijetom koji nas okružuje. Možda je sazrelo vrijeme, da se o ovakvim iskustvima otvoreno piše. Lakše je čovjeku koji proživljava razne senzacije osvještavanja kada dođe do neke slične informacije. Vjerujem, da ni jedan put prosvjetljenja nije isti za sva ljudska bića, ali ima puno sličnosti i u toj sličnosti prepoznaje se „ono nešto“ što je moguće prihvatiti kao realno i istinito u iskustvu koje se proživljava kao nadrealno stanje nepoznate ljudske prirode.
tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"