Mozda se bolje snalazim u kaosu nego kad imam trenutke mira. Doduse, imam daleko vise prakse u kaoticnim situacijama nego u onim mirnim. Sumnjicava sam prema miru. Mirise na zatisje prije bure. Kaos, s druge strane, djeluje poznato. Gotovo predvidljivo.
Znam tocno sto moram i kad to moram. Koristim ga kao pogonsko gorivo koje ce me pogurnuti s tocke zastoja u nesto novo. Neotkriveno.
Naucila sam plivati u uzburkanom moru. Ne plase me divlji udarci vjetra. Pustam da me nose struje.
I da... Cesto su me odnijele na mjesta gdje nema zraka sunca. Vratila sam se. Naucila nesto novo. Dobila nove oziljke kojima se mogu ponositi.
Ako me kaos ista naucio jest da i on ima strukturu. Skrivenu. Naucila sam se citati njegove obrasce, koje koristim kao putokaz. Ne bojim se. Kad se nebo zamraci, znam da lutam. Ali nisam izgubljena.
Post je objavljen 02.07.2021. u 15:50 sati.