Jučer je u Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, u Zagrebu, Domjanićeva 5, arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve, Aleksandar, održao Božansku liturgiju za svete mučenike Hrvatske pravoslavne crkve, nakon koje su, na gradskom groblju Miroševac, položeni vijenci i paljene svijeće na kenotahu, ubijenih pravoslavnih mučenika.
Tijekom Drugoga svjetskog rata, jugokomunisti su ubili 28 , a po njegovom službenom završetku, 70 svećenika Hrvatske pravoslavne crkve i mnoštvo Hrvata pravoslavne vjeroispovijedi.
Pod nevjerodostojnom optužbom Vojnog suda u Zagrebu, prije svega zbog velikosrpske politike Srpske pravoslavne crkve, koja je pravoslavne kršćane, državljane drugih država, smatrala Srbima i nastojala stvoriti snažnu srpsku državu, koja bi obuhvaćala sva područja drugih država gdje su živjeli pravoslavni kršćani, osuđeni su i 30. lipnja 1945. godine streljani te zakopani na nepoznatoj lokaciji: Sveti, Patrijarh Germogen Maksimov, Sarajevski episkop Spiridon Mifka, brojni protojereji i drugi.
Tim je zločinima, jedini put u svijetu, ubijen cjelokupni Kler jedne Crkve.
Hrvatsko je kraljevstvo više od 2oo godina imalo vlastitu, autokefalnu, pravoslavnu crkvu. Bila je to poznata Srijemsko-Karlovačka arhiepiskopija, koju je 1690. godine uspostavio katolik, Ugarsko-hrvatski kralj Leopold I, sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima, a koja je 1707. .godine proglasila autokefalnost.
Srbija nema nikakve veze sa Srijemsko-Karlovačkom patrijaršijom.
Hrvatsku pravoslavnu crkvu, 1920. godine, ukinuo je Jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević. Obnovljena je 1942. godine, da bi je 1945, godine, Jugoslavenski komunist Maršal Tito, opet zabranio.
Nažalost, pod utjecajem laži, Srpske pravoslavne crkve. Srpske akademije nauka i umetnosti, Srpskih vlasti i njihovih jataka u Republici Hrvatskoj, naših dosadašnjih vlasti i oporbi, uz podaničku politiku našeg Klera, pod izmišljenim opravdanjem da je Hrvatska pravoslavna crkva osnovana 1942. godine Hrvatska pravoslavna crkva, do danas, uprkos kršenju Ustava Republike Hrvatske, unas nije priznata.
Dakle od kralja Aleksandra i Maršala Tita, kod nas se, po tom pitanju , ništa nije promijenilo. Jedino se, javno ne pjeva pjesma: „Druže Tito , mi ti se kunemo“.
Dao Bog da se to , ipak , promijeni, jer priznanje Hrvatske pravoslavne crkve i poništenje ništavnog Račanovog ugovora sa, nepostojećim pravnom osobom, “SPC u Hrvatskoj“, 2002. godine, jedan su od bedema obrane od velikosrpskog hegemonizma.
Nažalost, kao da ni mi katolici, a u Hrvatskoj nas, deklarativno, ima 86% , ne slijedimo pouku Gospodina Isusa Krista: Samo nas istina može osloboditi.
Pasivno promatramo sve nepravde koje se događaju našem narodu.
Bože pomozi.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 1. srpnja 2021,
Post je objavljen 01.07.2021. u 13:00 sati.