Umorna sam. Zbog nateknutog misica koji drzi vratnu kraljeznicu sam na preko 10 tabletica dnevno. Sarenih, svih boja i oblika.
Kad mi bol u vratu popusti, spavam. Po danu sam u izmaglici, no ipak radim sve poslove oko bebe. Tu i tamo je pricuvaju njezin tata ili baka.
Dani prolaze. Vrucina. Osjecam se zakukuljeno. Cekam... Nesto. Promjenu koja mi je trenutno nuzna?
Mozda je u redu i zakukuljiti se malo. Tek toliko da skupim snage za dalje. Obicno je nakon ovakvih faza islo vrijeme intenzivnog rasta.
Mozda mi sad treba samo malo mira. Malo odmora. Mozda malo vise zagrljaja. Malo vise smijeha.
Malo vise... Mrvicu. Tek toliko da opet ozivim.
Post je objavljen 01.07.2021. u 10:43 sati.