Iz daltonističkog svijeta me oslobodila opsjena uokvirena osjećanjem osjećaja... oživjeh metaforiku nutrine, iz ćudorednosti čistunske zavjetrine zaronih u događanja ispod površnosti zbilje… život u podmorju svijesti raspršen u kapi u kojima se ogleda san, gnoza vremena i bjelina prostora…
Ispisujem misli o zagrljaju pjeska i pjene… nijansiram puninu kojom oblikujem bisere u školjkama emotivnog uma… stvaram arhitekturu nutrine… hram bezvremene prostornosti sakriven na dnu oceana… čujem pjev sirena na dverima budnosti… smijeh delfina u romonu valovite podsvjesti… ostvaruje se utopija žudnji na reljefu svijesti… bezgraničje, imaginacija pretočena u ikonu na stjenkama hipogenuma osjećanja… osjećam akustičnost srca i snagu njegove memorije…
Osjećam životnost sjećanja…igru sjetlosti i tmine… njeno prelamanje iz boje vjenčanice kojom svjetlost kiti mladi dan u šarenilo srpanjskog svitanja… u arhivi pronadjoh uspomenu...
Dogodilo se 26. 11, 1989… godišnjica našeg vjenčanja…
U Provansi jesen prepuna mirisa jasmina,
u gradu jakih vjetrova, nad Rhonom, utjelovljena legenda…
Avignon, Papska palača,
uronili smo u vjerovanje u postojanje paralelnih svjetova…
Sur la pont… na mostu Dianin hram…
u romoru Rhone mistralom zapisano ime Muze…
napisah pjesmu... o nama i mostovima...
Glas istine, titraj, veza Neba i Zemlje,
utjelovljenje legedne.
Pastir je čuo šapat visina,
Izgradi most!
Rijeka donosi i odnosi, protječe život.
Na pućini odraz vječnosti, mijene i tijek,
meandrima bilježi naše stolovanje
na njenim obalama.
Pastir je sagradio most,
ranilo ga vrijeme.
Ostala je mjerica,
dovoljna za sjedinjenje obala
u trenutak pripadanja.
Davni izmišljaj oživljava u izmišljaju trenutka…
U zraku mirisi Provanse i dašak tajanstvene muze, mistrala na licu.
Bude se sjećanja na cvjetove jasmina i prvu braćnu noć.
Maglićasta zavjesa polako nestaje, lebdeće kapljce se pretaču u konture zbilje.
Sretna sam što smo ovo doživjeli zajedno, šapnuh.
Nasmiješio si se.
Bili smo sudionici igre svjetlosne dimenzije na sceni prostor-vremena.
Inače mi ne bi vjerovao da sam vidjela odraz Picassove slike na obzoru ovog svitanja.
Bila je to vizija gospođica iz Avignona.
Dijana Jelčić...
Post je objavljen 01.07.2021. u 08:08 sati.