- Jutro đede, idem na posao! - vičem i prilazim mu dok sjedi za doručkom.
- Ideš ti?
- Idem raditi, i gle što nosim? To je košulja tvog oca! Gle, i gumb sam sašila na njoj.
Oči mu se rašire.
- Da?
- Da! Ako je on mogao raditi u njoj, mogu i ja!
- Pa da. - i osmjehom me otprati.