Usamljeno dijete,
to sam bio ja
Nikad odraslo,
uvijek, u dubini duše
nesretno, poraženo
Ljubavi, usta suhih,
iz dna srca, žedno
Snježne su bile moje ruke
u najtoplije noći
Nitko nije mogao,
pogledati, u moje oči
i zadržati pogled
Kužno, bilo je lice
suzno bilo je nebo
dok iz dubine njegove
rađao se vrtlog
koji ruši, sve pred sobom
dok sve jednog dana,
ne poruši, u svijetu
Globalno zatopljenje
ovoga hladnoga svijeta
bilo je kao djeteta
bol, što drugi ne vidi
i u bezosjećaja nemoralu
prodaje takav svijetu,
sve što je pokvareno,
sve što je izopačeno;
pod dobro
Hladna bila je postelja,
zahladilo je Sunce,
u najveću žegu,
rastopili su se snovi
na dašku prolaznosti
Usamljeno dijete,
to sam bio ja
Nikad odraslo,
uvijek, u dubini duše
nesretno, poraženo
Ljubavi, usta suhih,
iz dna srca, žedno