Marketing
Rođendan broj 4
Ne mogu zaspati. Možda zato što sam na današnji dan, prije točno četiri godine, ustala kao i svakog jutra, ne znajući što će mi donijeti 28. lipnja 2017.
Popila sam kavu, obukla svoju najdražu haljinu i crvene sandale i krenula na posao, na koji tog jutra nisam ni stigla. Moglo se desiti da odem na put bez povratka. Da nikada više ne zagrlim svoje najdraže, da se nikada više ne nasmijem ili ne zapjevam. Da odem kao da nikada nisam ni postojala. Nekako sam mišljenja da je sila puno jača od svih ovozemaljskih sila ovila ruke oko Vlatkinog auta i sačuvala sve nas. Ne nalazim drugo, logično objašnjenje za preživljavanje strave koja nas je pogodila brzinom od 130 na sat.
Recimo da sam se ponovno rodila. Da mi je poklonjen život. Bez slika tog jutra, tek bljeskovi riječi koji su ostali u svijesti dok su nas vadili iz auta i vozili u bolnicu. Zvuk škara koji je razrezao moju najdražu haljinu. Okus krvi koja me gušila ispod maske za kisik. Jarka svjetlost dok su mi radili CT.
Zato se nemojte čuditi što svako toliko ponavljam jedno te isto - budite Ljudi jedni drugima. Grlite čvrsto one koje volite. Pronađite vremena za one do kojih vam je stalo.
Nikada ne znate kada nekog vidite posljednji put. Nikad.
Poslije je naprosto prekasno za neizgovorene riječi i grižnju savjesti. Prekasno je za sve.
Imala sam sreću i vratila se s puta bez povratka, i propisala, i objavila zbirku svojih pričuljaka, i otišla na dugo željeni koncert Erica Claptona.
Tu sam. Očito nije bilo moje vrijeme da odem.
Sjetite se toga svaki put kad vam je teško nazvati svoje roditelje i naći vremena za one do kojih vam je stalo.
( dug je bio put od prve do druge fotke )
Post je objavljen 28.06.2021. u 22:43 sati.