Nebom iznad Helikona srcem odapet let sanjara,
bjeg iz apsurdne slobode u sužanjstvo riječi,
žudnja za ljudskom i božanskom istosti.
Gasili su žeđ kapima Hipokrene,
oćutili moć izvora.
U prividu ples Apolona i devet Zeusovih kćeri
i šapat.
Tum Peccet, neka ne griješi
u neizrecivosti, nedodirljivosti, neusporedivosti.
Ostvarilo se!
Čitam ukorićene bisere riječi,
iz sjemena prošlosti izranjaju plodovi srca.
U vrtloženju stihova ozrcaljen
Zagreb na dlanu...
Dijana Jelčić
Slika... Danza di Apollo con le Muse, Baldassare Peruzzi, Firenze Palazzo Pitti.
prva slova imena Muza... Tum Peccet,.. značenje, neka sada ne pogriješi
i moja pjesma...
Ljepota našeg kvarta...
U podnevniom suncu promatram osmijeh oblaka,
igru pahuljastog tkiva sa sjajem svete hostije
privid svetosti se slijeva u stvarnost
zaokružuje ikonu ljepote.
Pred Booksom obnavljamo sjećanja...
Nešto bezimeno je u meni raslo,
bila sam pustolov na vratima sna,
stolovala na dverima paralelnih svjetova,
mirisom lipa grad je slavio dolazak ljeta.
Sjećam se ateljea, slike clowna i tvog osmijeha.
U njemu se krila uspomena iz djetinjstva.
Bio si čovjek bez adrese, bliskost dolutala iz sjećanja,
u sjaju jutarnjeg sunca, u nijemosti noći, u ljepoti vremena.
Mladost utkana u sutone, u večeri bistrih voda i sna.
Bio si bezimen, bio si poeta moje snovitosti,
javljao se u snu, bio si san.
U predvečerju se zrcali ljepota našeg kvarta.
U mirisu ruža spomenak sna,
u krošnji bijele breze tišina anđeoskih glasova..
Nad gradom lebdi san, srebrnkastoplav, nedorečen.
sjedimo pod brezama, zvuk zvona objavljuje porađanje noći
i bdijenje nebeskog pustolova.
Ljeto uranja u odkucaje proljeća, ubrizgani u pregršt uspomena
živimo san.
U zjeni svitanja rasap bjele svjetlosti,
u oku tek naziruće sunce.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 28.06.2021. u 07:37 sati.