Pregled posta

Kolos

"Kolos iz Maroussija" je knjiga Henry Millera koja je možda manje poznata od njegovih "Obratnica", ali dobro je
poznata kao pean životu.

Čitao sam ju prvi puta kad sam živio u Ateni, pa mi je možda i zbog toga ostala u živom sjećanju. Čak sam jednom sjeo na
bicikl i prošao kroz Maroussi, koji je danas moderni dio grada, sa novim zgradama i olimpijskim stadionom.

Ovo čitanje, na Kindlu (o tempora o mores!) i par tisuća kilometara sjevernije, pokazuje mi da stvar nije bila samo
u grčkom svijetu oko mene, nego u kvaliteti teksta. Miller prenosi svoju opijenost viđenim i doživljenim na
bakhantski način, plivajući kroz svjetlo Levanta kao kit kroz dubine Oceana.

Došao je u Grčku posjetiti prijatelja, Lawrence Durrella, a otišao je izmijenjen, preporođen, probuđen za svijet oko sebe
i u sebi.

Vrijeme je godišnjih odmora i, za većinu, nadam se, ljeta na Jadranu. Preporučam ovu knjigu kao prigodnu literaturu
koja vas možda ponuka da malo drugačije pogledate oko sebe. Miller definitivno nije neki učenjak ili ljubitelj povijesti
ili arheologije, ne, po tom pitanju je nevin kao šiparica (u davnija, mitska vremena). A opet, hoda opijen ruševinama kojih
u Grčkoj ne fali i fale mu samo gusle da opjeva ono što vidi. Nije čitao Homera, ali ne sumnjam da bi, da se našao u položaju
Pjesnika u vrijeme Troje, napisao poetskiji tekst od Ilijade. Možda malo teže od Odiseje-evo mog pogleda na Itaku, ispred
Kefalonije, koja je mnogo veća, u pozadini:

Kavafis je sve rekao o Itaci, ako još nemate svoju, potražite ju!

Miller je u Grčkoj bio na samom početku Drugog svjetskog rata, katastrofa je visila u zraku i materijal za Theodorakisova
djela se tek morao dogoditi. Nije čitao novine, znao je da će kad se vrati natrag u Ameriku imati i previše toga, nego je
upijao sadašnjicu oko sebe-koja je već ispustila plodne vode i "porod" je bio neminovan. Pomogli su i Delfi i točno ovaj pogled,
koji u detalje opisuje, a ja sam očito imao istu ideju i snimio ga, pred ponešto godina-ali mislim da se nije puno promijenio do
danas:

Katsimbalis, pjesnik koji je model za Kolosa, je povećan do mitskih proporcija, ali potpuno to zaslužuje. Životopis mu je materijal
za mitove, u Kini, u Taoističkom svijetu, bi bio proglašen božanstvom. Za Millera on uosobljava mitsku stvarnost koju Grčka
živi svakidašnje-da li zbog svjetla ili ljudi ili krajolika...ili vjerojatno zbog svega toga. Tamo i Garfield ide na odmor:

Meni se Atena sa okolicom, od Suniona pa sve do Maratona, činila ekvivalentnom Splitu, ali svjetlo je drugačije, i to kao da mijenja
epski potencijal stvarnosti. Idemo li samo malo na sjever, npr. do Rijeke, efekt nestaje, nema epike, treba ju stvoriti. Dalje na
jug, knjige treba peći na suncu, a često su "pečene" i na vatri...zajedno sa autorom. U svakom slučaju, ako ste na odmoru i nekako
vam fali epskog osjećaja, preporučam "Kolosa", podsjetit će vas da je svijet oko vas fantastičan!

Post je objavljen 23.06.2021. u 12:18 sati.