Nekad sam voljela ljeto, sad samo čekam da prodje.
Od jutra sam kao da me vlak pregazio.
Ma koliko spavala, od vrućine sam ko prebijena.
Klima je krasna stvar ali teško ju je naštimati a da ne postane prehladno.
Ili ti pak napuše glavu, pa osjećaš kao da je narasla na duplu veličinu.
Ventilatori samo vrte isti zrak i ubijaju propuhom.
Bazen je nekad bio olakšanje, danas samo dodatni stres sa svim rezervacijama, maskama na ulazu, kodovima za prolaz.
Ovo izgleda ide u smijeru da ćemo sami tražiti da nam stvarno ugrade čipove.
Pa nećemo morati posvuda tražiti mobitel na ulazu i po njemu odgovarajući mail sa kodom i rezervacijom.
Pa godišnju kartu ili novčanik da platiš ulaz.
Jer online ide samo rezervacija ali ne i plaćanje.
A tamo gdje ipak ide i plaćanje nema storniranja.
Pa ne pojaviš li se propadne i karta i rezervacija.
Svaki termin na općini, poreznoj, u bilo kakvom uredu treba online rezervirati.
Pa termin dobiješ za tri tjedna.
I dok dodje taj dan zaboraviš na termin od drugih termina.
Pa sve ispočetka.
A jer si zaboravio prvi termin, propao ti je i drugi, na mjestu na koje si trebala odnijeti potvrdu dignutu na prvom mjestu.
Ali si zaboravila na termin.
Alternative online rezervaciji svega i svačega je čekanje u redu.
S maskom i razmakom od metar i pol.
Koliko su svi nadrkani, kao jučer kod ortopeda, bolje ipak 3 metra.
Za svaki slučaj.
Polako ću radi nuspojava korone morati angažirati osobnog asistenta da uskladjuje sve termine medju sobom.
A zbog problema s koljenima uz organiziranje termina mogao bi preuzeti i guranje kolica u kojima ću završiti jer sam zaboravila termin za ugradnju novog koljena.
Ili mi je falio kod.
Ili nisam pri izlasku iz kuće sama sebi postavila pitanje godine : "Imaš masku?"
Sinoć sam iscrpljena zaspala na kauču gledajući neki davež od serije na Netflixu.
Zapravo serija nije ni loša nego sam ja sva krepana.
Objašnjavam sinu da gledam islandsku seriju, a ovaj će: "Islamsku seriju, pa jesi ti normalna, otkad je takvo nešto na Netflixu?"
"Ne islamsku nego islandsku. IS-LAND-SKU."
"Ajde dobro, već sam se prestrašio da ćeš nas dignuti u zrak sve skupa."
I dok su tako iz tog vulkana stalno izlazile neke davno nestale osobe, a ja sam od silne napetosti zaspala ko klada, počelo je nevrijeme.
Onako još u polusnu potrčala sam na balkon zatvoriti suncobrane i pritom zapela za lonac s cvijećem.
Koje sam previše zalijevala pa se unutra skupilo vode s onim tipičnim mirisom po groblju.
I taj smrad se prolio po podu.
Dok sam zatvorila suncobrane smočilo me do kosti.
I tako sam skoro do jedan u noći brisala što sebe, što pod i totalno se razbudila.
Što od smrada po uvenulom cvijeću, što zbog nevremena a što od muke kad sam se sjetila da ujutro moram ustati i otići na posao.
A sve skupa jer muž svaki tjesan skoro dobije šesticu na lotu.
Samo je igrao 30 umjesto 36, 24 umjesto 28, 2 umjesto 4 i 42 umjesto 14.
Ali ovaj put je bio blizu.
Još malo pa ćemo svima poslati razglednicu iz zemlje Safari.
Ili pak kartolinu iz Republike Palma de Cocco.
Svejedno.
Dotad, evo ih obadvije u glazbenom izdanju.
Zbogom žohari :))
A poslije mora dalje u svijet, samo se hrabri dokopaju slave
A onda zbogom barake na Breci, viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom žohari
Ne stojte šlatat me za čelo
An me sprašavat kej mi je
Ne ne mislt da me je ujelo
An da mi na otročje gre
Jst, jst se bom smeju na široko
K boste enkrat te dni
Z republike Palma de coco
Dobili kartoline vsi