Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/aniram

Marketing

Pješčani sat

Našli smo se u jednom trenutku kako volimo pješčane plaże. To valjda jer smo zadrti hodači a kilometarska propadanja kroz pijesak ili pilingiranje tabana onim oštrim grubljim pješčanikom pravi su užitak za noge žilave i navučene na tabananje. I vezala su nas samo još jače prva zajednička otkrivanja tropskih pješčanih plaža s palmama i ubojitim kokosovim orasima, onomad u bivšem životu dok smo tumarali kao dva djeteta kada otkrivaju taj veliki svijet i onako se uzbuđeno i u strahopoštovanju drže za ruke. Osim što se mi nikad ne držimo za ruke, nikad ne pokazujemo vanjskom svijetu koliko nam je stalo. Nije nam stalo do vanjskog svijeta. Ili? Strah, možda? Ne pokazujemo ništa, igramo poker a ni sami ne znamo kakve karte držimo. Ionako nakraju sve nosi najbolji blef. Nije ni važno.
Preispitujemo sada svoju ljubav prema pijesku, uvlači se kraljici u pipicu pa se ona nervozno čoha a mater onda nervozno šizi da nastat će rane, infekcije, doktori, bolnice, nema više blaženstva na pijesku. Ne možemo više ni kilometarski hodat po pijesku, kraljici brzo dojadi na tatinim ramenima. Ne moźemo baš ni sjediti, jer pijesak... mokar je, uvlači se... onda mater opet šizi jer gola guza na mokrome i gole smežurane nogice, šiza je najjezgrovitiji opis materina posla.
Od nekad radoznale dječje dušice u iskusnom tijelu do šize kratak je put. Hajmo reć 9 mjeseci naizgled neprimjetne transformacije. Naizgled. Nepovratne.
Na godišnjem smo odmoru i imamo redovne snošaje na svaku večer bazi. Par u apartmanu do nas nema snošaje jer nisu par, samo ljetuju zajedno. Ona je štrkljava Poljakinja ravnih grudiju i široke guzice koja ispada iz previše navučenih kupaćih a radi koje mužjaku ispadaju oči već ionako pomalo izgubljene u raubanju ovih novih usranih mini-ekrana, godine nećemo spominjati, jako se dobro držimo za svoje godine, volimo si tepati. On je nježni Azijac neodređena porijekla koji očito ne trza na polugolu cimericu a za buljenje u zmartfon već uredno koristi oćalice. Pričaju međusobno engleski, ponekad i njemački iako ona preferira engleski. I tko zna što misle o svojim ostarjelim susjedima sa malom bebom. Beba spava. Svi najvolimo kad beba spava. Osim ako spava previše jer mater onda opet šizi.
Imamo i koloniju mačaka. Sve redom sterilizirane, mršave i gladne. Otočani najvole kad su gladne jer onda bolje love miševe i zmije. Ne vole što su sterilizirane jer tko će naslijediti njihova lovišta jednom kad sve redom krepaju. Njemački turisti zato vole sterilizirane mace jer tako one imaju lijep život pa im onda kupuju hranu u supermarketu. Nijemci vole svijet uređen i pod kontrolom a na pješčanoj plaži vole ležati goli iako plaža nije registrirana za gole ljude. Otočani ne vole kad im Nijemci pokazuju svoje genitalije, ali... jednog dana morat ću djetetu pokušat objasnit ovaj svijet, bit će to dozlaboga nemoguće.
Danas nam je bio zadnji dan na ovoj plaži i svo troje smo bili goli. Bilo je divno.

Post je objavljen 21.06.2021. u 21:58 sati.