Citam clanak izvjesne blogerice na izvjesnom portalu. Radi se o pomirenju da je konfekcijski broj 44. Ilitiga, tvrdi da je to plus size. Gledam to i... Pitam se u cemu je problem. Naime, spadam u one vece od 44.
Visoka sam 177 cm, tezim preko 90 kila. Ne svojom voljom. Antipsihotici koje pijem mi toliko usporavaju metabolizam da se:
A) nekontrolirano debljam
B) nalazim u rizicnoj kategoriji za secernu bolest.
Uz to sam i rodila. I ne mislim se ispricavati zato jer sam velika. Cak mi se i svidja nekad ova oblija verzija mene.
Odjeca, ovisno o kroju, varira od 44 do 48. Grudnjaci E postaju tijesni. I da, tesko je naci nesto sto lijepo pristaje. Mislim li zbog toga na neku ekstremnu dijetu? Nikako.
S kilazom se borim otkad sam na Zyprexi i smatram da sam jos dobro prosla. Imala sam faze gdje sam zivjela na dvopeku i jabuci i radila serije po 300 trbusnjaka da zadrzim vitku liniju. Ne namjeravam to vise.
Sad jedem sve pomalo, domace i zdravo. Kretanja mi fali, ali toga ce definitivno biti vise kad malecka prohoda. Za teretane nemam vremena. Ali imam kondicijske pripreme u vidu nosenja 10 kila ciste Male Ljubavi okolo. Sto ce mi utezi?
I, pitam se, sto je uopce toliko lose u tome da je netko malo veci, sve dok je zdrav? Sto je lose u tome da zena nakon nekoliko mjeseci nakon poroda jos nije skinula kilazu nakupljenu u trudnoci? Sto s onima koji imaju metabolicki poremecaj koji sprecava nekog da bude vitak?
Ovdje ne govorim o morbidnoj pretilosti, koja sprecava ljude da zive kvalitetan zivot. Govorim o ljudima koji imaju malo u bokovima, kojima se nazire mali trbuscic i zbog toga dizu paniku.
U redu je biti veci sve dok pazis na sebe i svoje zdravlje. Ne trebas biti model s naslovnica. Ne trebas brojati kalorije do besvijesti. Ne trebas sate provoditi u teretani, ako to mrzis.
Voli sebe, pa i tih nekoliko kila vise.
Ponosna Plus Size
Post je objavljen 20.06.2021. u 17:57 sati.