40 g. Međugorja - IV
Gospina ukazanja u Međugorju pomogla su mnogima i danas pomažu kako bi otkrili one vrjednote na koje se zaboravlja: dar vjere, vrednotu mira, radost postojanja i životne sreće u vječnosti postojanja. Ljudi izmučeni raznim križevima i patnjama, strahovima i brigama u skrušenoj ispovijedi (molitvi) nalaze žuđeni mir i vraćaju se kući radosni i sretni, ili barem s odlukom da pokušaju biti bolji, novi ljudi. Prema riječima fra Petra Ljubičića proteklih godina uvjerio se kako mnogi hodočasnici govore da su susret s Bogom u Međugorju čekali 20, 30 i više godina. Govorili su to sa suzama radosnicama u očima. Slušajući potresna svjedočanstva, teško je i sam zadržati suze… To je znak da je Bog tu na djelu i da je Gospa naša moćna zagovornica koja nas zagovara kod svog Sina. Mnogi iskreno priznaju da bez Međugorja ne bi mogli zamisliti svoj sadašnji molitveni život, svoju potpunu promjenu, svoju osvjedočenu vjeru. Iz Međugorja se vraćaju ljudi drukčiji, ljudskiji, pravedniji, čestitiji i blaženiji…Nebrojeno mnoštvo mladih osjetilo je snažni Božji zov i obratilo se. Mnogi su se odlučili za duhovno zvanje. Nekoliko crkvenih starješina s zahvalnošću su Bogu i Gospi posvjedočili da su mnoga svećenička i redovnička zvanja njihovih kandidata povezana upravo s Gospinim ukazanjima u Međugorju. Poznati profesor i teolog dr. Tomislav Ivančić piše: „Međugorje je događanje neba na zemlji, kao što je i Crkva. Međugorje je događaj koji traži razmišljanje, ono sili na zaključke i svjedoči o stvarima koje zaboravljamo. Ono je zato znak među nama, znak vremena i proročki znak poput Ivana Krstitelja. Ono pripravlja put Gospodinu i spasu među ljudima.“
Zanimljivo je sjetiti se nekih događaja koji su postali jasni tek kad su počela ukazanja. Samouki slikar Vlado Falak iz župe Međugorje naslikao je u tehnici ulja sliku međugorske crkve i Gospu koja nad njom lebdi. Osobno sam čuo od njega da on nije nikada razmišljao o tome kako bi se mogla Gospa ukazivati u Međugorju. Ne možemo to tumačiti samo slučajnošću. Za nas vjernike nema slučajnosti. Mi znamo da sve vodi i svime ravna svemogući i vječni Tvorac – Bog. Na Kongresu karizmatika u Rimu (početkom svibnja 1981.), fratar zabrinut za stanje vjere u ono teško vrijeme komunističkoga mraka i strahovlade, molio je karizmatika o. Tardifa i druge molitelje da preporuče naš (Hrvatski) patnički narod božanskom Spasitelju i potraže odgovor, što učiniti. Nakon molitve svi su bili iznenađeni odgovorom koji je glasio: „Ne bojte se ničega, šaljem vam svoju Majku“.
Post je objavljen 20.06.2021. u 06:10 sati.