Marketing
Od Jurjeva do Ivanja...
Sedam vila Ladarica koje proljećem nestaju sa horizonta i od Jurjeva do Ivanja hodaju selima i slave s pukom davna sjećanja. Ivanjska noć je kruna tog slavlja...To lutanje se bliži kraju... približavamo se danu ljetnog solsticija... prisjećam se sna davne ljetne noći. U tišini vilinske šume glasovi Titanije i Oberona, njihove svađe, njihov nezemaljski ples.
.
Sjedinjuje li se ritam srca sa bilom vremena?
Je li to premosnica između iluzije i života?
Neumoljiv u blistanju zalazak sunca je, kao na oštrici mača, slomio razdaljinu.
Blaga kao vrbik se spustila noć. Tamu razbijaju samo crveni kovitlaci usplamtjelih vatri.
osjetih vraćanje izgubljenim ili možda samo zaboravljenim korjenima.
Iz daleka se čuje svirka trstenice, već davno zaboravljene, panove frule.
To pastir svoju dragu doziva" pomislih sjećajući se legende zbog koje sam kao djevojčica plakala.
Počelo je jutriti. Vatra dogorjeva, a Ivanjsku noć smjenjuje običan dan.
Vile zaustavljene suncem u pokretu, sakriše pjesme u njedra.
Haljine im obavijaju tijela. I stežu ih.
Stežu ih sve jače i jače.
Osmijesi izblijediše.
Čuje se lepet krila.
Sedam bijelih golubica poletješe u nebo.
Kakva je sudbina zapisana u ovom svitanju?
Hoće li mladi dan izdržati navalu ljepote?
sunce izranja iz lazure noći,
volim trenutke slijevanja noćne tišine
u zvuk zornice,
tu kratku neodlučnost vremena,
nesigurnost još usnulih školjki,
vitešku hrabrost umiranja
za rađanje ljubavi.
Ponavljajuća predstava,
drugačija, a uvijek ista,
uskrsnuće svjetlosti,
na dlanu svemira
obred krštenja mladoga dana.
Iz kaleža vječnosti
mi nudiš božansko piće.
osjećam invokaciju svetosti,
ljepotu svakodnevne ljepote.
Približavamo se suncostaju...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 19.06.2021. u 08:08 sati.