Oznake čina i ranga satnika u HV – kroz povijest (prvi dio)
Dok kod viših časnika uglavnom vlada nekakva ustaljena praksa oznaka i naziva kod nižih časnika (kroz povijest) vlada stalna i kontinuirana izmjena naziva i oznaka.
Naime, germanski i istočni (ruski) model 'zagovara' četiri niža časnika, a anglo-saksonski i zapadni (američki) model pak samo tri časnika.
Dakle, radi se o poručniku (mlađem poručniku ili drugom poručniku), natporučniku (starijem poručniku ili prvom poručniku) i satniku (kapetanu). U hrvatskoj vojnoj terminologiji kroz povijest čin poručnika tumači se kao podporučnik, ponekad doporučnik, a ponekad i samo kao poručnik.
Sve je to u zavisnosti stanja tablice činova i rangova (ako ima zastavnik kao onaj koji je prvi u rangu časnika onda je drugi čin poručnik), no, ako imamo doporučnika (onaj koji je prvi u rangu časnika i stoji do poručnika), onda imamo i nadsatnika.
Upravo kod čina satnika (kapetana) ima opet (mlađi kapetan i stariji kapetan, ili u istočnoj inačici kapetan i prvi kapetan, ponekad kapetan 1. klase) dva čina ranga.
Netko će pomisliti, otkuda sada ta zbunjenost u vojsci u kojoj je sve propisano zorno i točno. Naime, upravo kod čina satnika, koji je najviši čin nižih časnika, postoji potreba za zapovjednikom, ali i za stožernim specijalistom.
Časnik satnik, u vojsci (odnosno u djelatnoj službi) je četiri do sedam godina i najčešće zapovijeda satnijom ili bitnicom (topništvo), stekao je potrebita stručna znanja, pa može obnašati i različite stožerne dužnosti u zapovjedništvima bojni, brigada i viših postrojbi.
Dakle, taj vremenski odmak od četiri do sedam godina traži satnika ili nadsatnika koji će ubrzo prijeći u rang viših časnika. Ekvivalent satniku u mornarici je poručnik bojnog broda.
Nakon ovoga malo podužeg uvoda (koji je potrebit za daljnje razumijevanje i praćenje) prelazim konkretno na oznaku čina satnika (kapetana).
U Hrvatskoj vojsci (kroz povijest) postoji satnik i nadsatnik, a insignija trolista koja dolazi od vrlo starog običaja (germanski) gdje su vojnici tijekom odlaska na bojište 'kitili' svoje kape hrastovim lišćem i plodovima žira.
Hrvatski ratnici i vojnici pak proširuju simboliku toga, pa sve povezuju s 'trojednicom' (trojednim kraljevstvom koje je povijesno nasilno i nepravedno razdvojeno). Naime, drevno kraljevstvo hrvatsko podijeljeno je na tri kraljevine u habsburškoj carskoj kruni (Dalmacija, Hrvatska i Slavonija), pa tako Dalmacija pripada Austriji, a Hrvatska i Slavonija Mađarskoj.
Kako su vojnici uvijek poput vjetra, šutljivi, ali i prkosni, podižu se iznenada i uvijek donose promjene, a potom se stišavaju i nestaju … tako su i hrvatski vojnici zapravo šutljivo prkosili svojim stranim časnicima, pa u njihovim kapama uvijek stoji grančica s tri lista i tri žira čime zapravo pokazuju zajedništvo 'trojednog' drevnog kraljevstva hrvatskog.
Interesantno, ali stranim (austrijskim i mađarskim) časnicima ta 'neposlušnost' uopće nije smetala, pa su je prešutno (ali lukavo i pametno) odobravali i time čuvali jedinstvo i bojno ćudoređe postrojbe.
Dakle, trolist kao insigniju ne treba dovoditi u kompromitirajuću poziciju, jer trolist je bio i uvijek ostao samo čista hrvatska vojnička insignija … no, 1991. Zbor narodne garde (prethodnica Hrvatske vojske) za svoju insigniju oznaku čina bira novu insigniju – pleterovu mrežu romba koja je ostala i danas i nakon 30-et godina već postala povijesna.
Činovi Hrvatske vojske mijenjali su se (zavisno od važećeg modela) i kretali su se od početnog 1-2-2-2-4-4-4 do današnjeg 1-2-3-3-3-3-5., a tu je čin satnika i njegova oznaka pretrpio najviše promjena.
Iako sam mislio ovo objasniti jednim potezom, moram stati i nastaviti drugi put, jer možda bi ipak sve bilo komplicirano za pratiti, shvatiti i razumjeti. Nastavak, drugi put …