Čitam danas kako je ministar Beroš želio popiti kavu sa svojom suprugom, u kafiću, no zbog odbijanja nošenja maske od strane konobarice, otišao je iz kafića.
Naravno, kako to već biva kod nas, u sezoni "kiselih krastavaca", takva beznačajna vijest napuhana je toliko da je objavljena na prvim stranicama nekoliko internetskih stranica.
Ne ulazim u to da li je ministar postupio u skladu s propisima ili ne, jer nisam bio tamo, a komentirati nečije viđenje situacije je uvijek nezahvalno.
Ali se želim osvrnuti općenito na poštivanje ili nepoštivanje mjera, koje donosi krizni stožer.
Ako krizni stožer donese mjeru obveze nošenja maski u zatvorenim prostorijama, tada se to mora poštovati. Drugi je problem što nemamo dovoljno ljudi za provođenje mjera, kao niti za kontrolu poštivanja mjera, a oni kojima je to posao, često zažmire na oba oka, ne želeći se nikom zamjerati.
U našeg gradu, nošenje maski ili nenošenje maski ili nošenje maski na nepravilan način, od obveze se pretvorio u slobodno tumačenje uputa i obveza, koje je propisao krizni stožer. Malo je bilo onih koji su nosili masku onako kako je propisano, s pokrivenim ustima i nosom. Mnogi su nosili obićne maske, neki krpene, neki marame i šalove, a neki ništa. I ti, koji nisu nosili maske, slobodno su šetali trgovačkim centrima i smijali se nama, "budalama", koji smo ih nosili. I NITKO ih na to nije upozorio, niti ih zamolio da napuste trgovinu, a niti kaznio.
I, naravno, kada je narod shvatio kako je obveza nošenja maski, samo formalna, a ne stvarna, sve je bilo više onih koji nisu nosili maske ili su ih, samo formalno, stavili na usta.
I nikom ništa.
A broj zaraženih je bio u porastu.
A onda je kršenje mjera postao sport i natjecanje tko će više kršiti mjere.
Iako je bila zabrana rada kafića u zatvorenim prostorijama, kafići su u večernjim satima bili puni.
Kada je bila potpuna zabrana rada kafića i na terasama i unutar prostorija, domišljati vlasnici su stolove stavljali izvan terasa i tamo posluživali pića.
Dozvola kuhanja kave za van pretvorila se u najveću "komediju". Skupine prijatelja i znanaca, uzimali su kavu za van, odlazili do klupica u perivoju i tamo se družili uz kavu. Oko nekih klupica nabrojao sam i više od deset osoba.
Odredba da na terasama kafića mora postojati odstojanje među stolovima i gostima kršila se cijelo vrijeme. S prvim zrakama sunca, terase kafića su bile toliko pune da se konobari nisu mogli probiti do nekih stolova, koji su bili u sredini terase.
Smijelo se uzeti hranu za van, ali ne pojesti je na terasama uz pridržavanje mjera. I onda su grupe prijatelja, uzimale hranu za van, odnosili je u preivoje i tamo radili grupne piknike.
Nabrajajući sve domišljatosti pojedinaca, zvršavam ovaj post konstatacijom kako smo jako dobro prošli
kako nam je moglo biti.
Post je objavljen 14.06.2021. u 07:03 sati.