Jel možete vi uopće sebi pretpostavit zašto smo mi danas izgubili na Wembleyu od Engleza? Jel vam išta pada na pamet?
Evo ja ću jedno kratko izlaganje na tu temu, brzinsko. Znači ko ih je ono u polufinalu svjetskog prvenstva u Rusiji poslo kući - mi Hrvati. A nabrusili se, to se raspisalo - konačno se pehar vraća u svoju domovinu ( a bili svjetski prvaci hiljadudevetstošezdesetšeste ), poješćemo vas za doručak, gdje bude ta Hrvatska na karti svijeta i tak sve neki bijesni naslovi bili po engleskoj štampi. Pa i igrače malo ponijelo, već se vidjeli kak im Putin daje medalje i na kraju ošli kući podvijenih repova.
E sad su naši dečki došli malo k njima u goste, igrat prvo kolo evropskog prvenstva, pa je opet bilo euforije, al nisu zato pobijedili. Pobijedili su zbog obroka. Sad se vi pitate kakvih obroka. Pa evo kakvih.
Zna se da sportaši imaju poseban režim prehrane, jel tako. Išla ja malo počeprkat, da vidim šta smiju jest i kad. I daje recimo primjere kad je doručak i ručak ako se utakmica igra popodne između četri i pet. Znači doručak jako lagan, malo kruha i nemasnog sira il pekmeza, banana il narandža i čaj. Ručak onda ide između dvanajst i jedan, i to bistra juha, riža i malo povrća, kuvana piletina il puretina i neki voćni sok. A u koliko sati je bila ova utakmica? U četrnajst nula nula po engleskom vremenu. To znači da su ih natovarili ujutro svojim tradicionalnim doručkom - pečena jaja i špek, možda čak i graha koji oni ujutro jedu ko mahniti, pa onda obligatni black pudding - po naški krvavica al ne u crijevu.
Ja sam sigurna da je Dalić pito jel može lagani doručak, pa ručak malo ranije da stignu na stadion, i sigurna sam da su rekli da ne može jer se kod njih ne ruča ko kod nas nego u nedoba. I šta ćeš ti, natovarilo ih tim mašćobama, prežderali se na doručku i ko onda može ručat četri sata prije utakmice, ko? Ručak bi po tome trebo bit u deset ujutro jebote, A oni se digli od stola masni do lakata od špeka i krvavica iza pola deset sa doručka. Znači namjerno su stavili utakmicu da počne u četrnajst nulanula tak da naši dečki ne mogu ručat. Pa dok su potrpali stvari u bus i došli na stadion - eto ih gladni ko lavovi koji su bili na jogurtu tjedan dana u davna rimska vremena, dok su radile arene sa gladijatorima. I onda takvi gladni trebaju trčat ko mahniti. Da ne spominjem da je eto baš sad tamo vrijeme poludilo pa je danas u Londonu bilo dvadesetdevet u hladu, a oni u crnim dresovima došli igrat. Gladni ko vukodlaci. Svira himna, a njima kruli po crijevima. Do kraja prvog poluvremena gladni do te mjere da po svlačionni traže jel nekome prije ispo kakav čips il smoki na pod pa da pojedu dok trener ne gleda. Veli - može neki energetski napitak tokom utakmice uz vodu; pa trebala bi im kanta energetskog napitka jer nisu normalno mogli ručat a natrpalo ih tim mašćobama.
Nisu uopće trebali pristat igrat u to doba dana. Trebala je utakmica bit u vrijeme koje nutricionisti preporučuju da se stigne ručat, znači između šesnajst i sedamnajst nulanula.
Pa ako može iduća utakmica ić u to neko vrijeme da stignu ručat, i nek im prirede svijetle dresove, ko još može trčat devedeset minuta u crnini, pa da je stoput profesionalni nogometaš? ( A rezultat i igra - takav da sam zaspala dvadeset minuta prije kraja jer sam se probudila jutros u četri i više nisam mogla zaspat. )
fotka nema veze sa ručkom profi nogometaša i reprezentacije, htjela sam se pohvalit odrescima u umaku od vrganja, češnjaka i papra sa fužima; kad bolje razmislim pa bolje bi im bilo da su to pojeli umjesto krvavica na uranak