Jučer su svi, doslovno cijeli nogometni svijet, strijepili nad životom jednog nogometaša. Čovjek se, usred utakmice, srušio. Dobio je srčani udar. Srećom, vrhunskim zahvatom i zahvaljujući čudesnim liječnicima, život mu je spašen. Ponosno smo, na TV ekranima, gledali kako ga, doslovno svi, njegovi kolege iz ekipe, iznose iz terena. Utakmica je prekinuta i "veliko je pitanje" da li će se više uopće nastaviti ili odigrati nova?
Ljudi moji da li je to moguće?
Žao mi je tog nogometaša i sretan sam što je ostao živ, čak što više, da se dobro oporavlja. I to je sve što o njemu treba kazati, napisati ili objaviti.
Kraj.
Nema više.
Sve ostalo što se događalo nakon što su ga liječnici vratili među žive, bio je igrokaz, show prenemaganja i davanja takvih izjava da mi se zgadio nogomet.
Što je Vama novinarima? Da li ste se pogubili? Da li Vas je netko naučio kako se izvještava s nogometnih utakmica?
Riješimo prvo sva ta prenemaganja kojima smo jučer svjedočili.
Nogometašu je pozlilo. Srušio se, no srećom, ostao je živ.
Drago nam je zbog toga i želimo mu brz oporavak i povratak na nogometne terene.
To je sve što smo trebali čuti.
Izjave i komentari poput onih koje smo slušali u športskom dijelu središnjeg Dnevnika HRT, "našeg posebnog izvjestitelja" iz Londona, nemaju nikakvog smisla niti logike. Kakvo je to prenemaganje? Dragi gospodine, Vi ste sportski izvjestitelj a ne glumac u tragediji, niti dramski kritičar.
Izjave poput : " nogomet i rezultat uopće nisu bitni" i to za vrijeme trajanja Europskog prvenstva u nogometu i dizanje jednog nemilog događaja u nebeske visine, kao da se dogodila najveća katastrofa u zemljinoj povijesti, to je "predstava" za monolog s kojim možete ići na natjecanje dramskih umjetnika, a ne nešto što želim slušati od sportskog izvjestitelja i osobe koja će mi idući dan prenositi nogometnu utakmicu.
Kada neki igrač drugome, tijekom utakmice slomi nogu i praktički mu uništi nogometnu karijeru, slomljenog iznesu, nasilnika kazne crvenim kartonom, umjesto slomljenog uvedu zamjenu i utakmica se nastavlja. Nema predstave, nema drame. Nogomet je igra u kojoj se takve stvari događaju. Toga su svjesni i nogometaši i gledatelji i ako se takvo nešto dogodi, tada to treba osuditi, no ne praviti od toga tragediju.
Jučer su se dvojica nogometaša, u žaru borbe, sudarila glavama i pali na tlo. Pružena im je pomoć i igra je nastavljena. Naravno. Što je tu neobično? Što je u tome toliko "strašno" da treba prekinuti utakmicu i proglasiti dan žalosti?
To je nogomet. I praviti dramu od nečeg što je normalno, nije normalno. Dobiti srčani udar, od silnih napora, velikih vručina, stresa.... je sasvim normalno. Objavljivati to kao neku katastrofu, to je nenormalno!
A sada pogled s druge, humane i moralne strane.
Koliko ljudi, dnevno, umire od Covida 19?
Koliko ljudi, dnevno, umire od srčanog udara, moždanog udara, raka ili nekih drugih bolesti?
Koliko ljudi, dnevno, pogine na cestama?
I.........?
I, o onima koji umru od Covida 19, čujemo svakodnevno. O onim drugima, koji umiru, čujemo samo u statističkim podacima.
Pitam Vas, a naročito naše športske novinare i izvjestitelje, po čemu je život dotičnog nogometaša, važniji od svih ostalih, koji su jučer umrli ili poginuli?
I da li je netko, a imao je daleko više osnova za to, zbog nekoliko tisuća umrlih od Covida, proglasio nacionalnu žalost u cijeloj Europi?
Ili u svijetu?
Umrli su, žao nam je, kraj!
Ali oni nisu nogometaši. Možda netko je od svih njih ili je barem bio i zato nisu bitni, zar ne?
I na kraju o prijenosima športskih događanja. Pišem općenito o svima, jer danađnji su prijenosi svi slični.
U ne tako davna vremena, novinari - reporteri, za vrijeme prijenosa, pričali su o tome što se događa na terenu. Tako smo mi, gledatelji i slušatelji imali priliku uživati u nogometnim majstorijama pojedinaca, a reporteri su nas, prema brojevima na dresovima, izvješćivali koji je igrač primio loptu i kome ju je dodao, tko je zabio gol, tko je bio fauliran, u nedozvoljenoj poziciji......
Danas, gledam i slušam prijenos. Tko je kome dodao loptu, to čujem samo, onako usput. Jer koga briga tko je kome dodao loptu?
Ali zato slušam koliko je neki igrač odigrao utakmica, koliko je dao golova, koliko je puta asistirao........
Sve su to zanimljivosti koje se pričaju za vrijeme prije utakmice, nakon utakmice, u komentarima u studiju ili u novinama. To su podaci za razgovore uz jutarnju kavu ili pivo ili nakon objeda, uz čašicu vina.
Ali, naši reporteri nas uporno obasipaju stotinama, za utakmicu koju prenose, potpuno nebitnih podataka, jer očito im se neda, riječima, oslikavati što se događa na terenu. Pa umjesto da uživam u nogometu, slušam biografije i statističke podatke o onima koji trče za loptom.
I zato, uvijek, kada krene utakmica, ugasim ton na TV i upalim radio, jer radijski reporteri, ipak, prenose što se događa na utakmici. I vjerujte mi, za istinsko uživanje u nogometu, to je spasonosna kombinacija.
Post je objavljen 13.06.2021. u 06:08 sati.