-Osim toga, - nastavila je kad nisam ništa rekla; - eno ti Irene dolje pa ju zovi i pitaj je li nešto primijetila, kad si već toliko u banani.-
-Joj Mirela! Nemam mu namjeru stavljat policajca za vrat !- malo me iznervirala.
-Ne još, al kako se ponašaš, kao da bi i mogla.-
-Ne, krivo si me shvatila. Ne želim sprečavati nego ne znam kako se s tim nositi! Kako ne kužiš?! U ovom trenu iz ove naše priče, ispada da mu ti više vjeruješ nego ja.-
-Zato što vidim stvari izvana. Ivan te voli, ženo! Daj mu kredita. Vjeruj mu. Ako izigra tvoje povjerenje, onda ćeš razmišljat šta dalje. Nemoj stalno mislit da će te on sigurno dolje prevarit. Nemoj. Mislit. O tome.J er ko što rekoh, budeš li toliko mislila....Imaš kakve cigarete tu?-
Obje smo bile rekreativne pušačice. Nismo pušile danima, al kad bi nam došlo, zapalile bi.
-Imam.-ustala sam se do komode po cigarete.
-Jel vidiš šta ti meni radiš. Sad moram zapalit.- nasmijala sam se
-To je zbog ovako dobre kave, nakon odličnog ručka. Nije to zbog mene.-rekla sam pružajući joj cigarete i upaljač.
-A-ha.-rekla je uz grimasu.
-Ej, jel se sjećaš kad su nam naši tinejdžeri pokušali održati lekciju o pušenju?-upitala sam
-Joj da. Kao oni će se nama nešto zaprijetit, šta je ono bilo?-
-Irena je počela, a Ivan nastavio. Kao, jel mislimo nas dvije prestat pušit, i kada? I da će nam bojkotirat seks i tako...-
-Slatki su baš, da.- reče Mirela vrteći pripaljenu cigaretu među prstima; - Onda, oćemo slijedeći vikend dolje?
-Nego šta ćemo.- rekoh; -A šta ćemo za smještaj? To su dvije noći.-
-A pa valjda će nas tinejdžeri smjestit.-
-Šta ćemo spavat u studentskom domu tamo, jebote njih je 4 u apartmanu. Osim toga, neću se seksat na smjene.-rekla sam kao odlučno.
-O da, itekako hoćeš. Nemam se namjeru seksat s jedne strane zida, dok mi ti uzdišeš ili vrištiš s druge.-
-Joj da. Eto sad i tehnički problemi.-
-Probaj uteć s posla ranije u petak. Da radimo negdje do 12 i krenemo oko 2.Bilo bi nam idealno. Treba nam oko 4 sata do dolje. U 6-7 smo tamo. I imamo cijelu subotu i skoro nedjelju.-
-Aaaa...-zavila sam malo; -Da probamo uopće ne radit u petak? Koliko je tebi izvedivo?-
-Hm .Pa mislim da nije neizvedivo.-namignula mi je.
-Odlično!-uskliknula sam. Kao da mi odjednom nije bilo važno što će mi na poslu reći ako tražim slobodan dan. Imat ću ga kako god.
xxxxxxxxxxx
-Baš tako?Došla je tu u tvoju sobu, i ponudila ti se.- smijala sam se smirena i sigurna u Ivanovom zagrljaju. Bilo je tri poslijepodne. I bila je već subota. Htjela sam ovako ostati barem jedno mjesec dana. U njegovom zagrljaju. Smirena i sigurna.
-Da. Pao sam na dupe, vjeruj. Mislim, znale su mi cure ulijetat na razne načine, al ovako nikad.- smijao se i on. Nevjerojatno kako su mi sve sumnje i nesigurnost u trenu nestale, kad mi je počeo pričati o nekoliko uleta koje je imao tijekom ova tri tjedna. Umjesto da osjetim ljubomoru, ljutnju, bijes...sve mi je skupa bilo zabavno i smiješno. Jer, ako je o tome odlučio pričati ovako silno se zabavljajući cijelom situacijom...Onda je to-to. Nema sumnje, nema straha. On je trenutno bio samo moj. I ja sam bila samo njegova. I nisam mogla dočekati da se za tri tjedna nađemo na Šolti. I za mjesec i pol u Zagrebu ponovno u kolotečini. Jer nakon dugo, dugo vremena, odlučila sam uživati u zdravoj, solidnoj vezi, ma što ona vremenom donijela.
xxxxxxxxxxxx
Post je objavljen 12.06.2021. u 17:50 sati.