Oznake hrvatskih vojnih činova
Hrvatski vojni činovi u početku temelje se na germanskom (austrijskom) modelu, ali se tijekom vremena mijenjaju, a današnji činovi Hrvatske vojske počivaju na anglo-saksonskom modelu označavanja čina.
Kako se nalazi u sastavu austro-ugarske zajednice, Kraljevsko hrvatsko domobranstvo (1868. – 1918.), oslanja se na postojeće austrijske činove kao i nazive istih, a to će se promijeniti tek 1941. kada će nazivi činova biti na hrvatskom jeziku.
No, tek 1991. oznake i nazivi hrvatskih činova postat će hrvatski i na hrvatskom jeziku.
Dakle, 1941., točnije 1. travnja, nazivi hrvatskih činova bit će: ratovođa, vojskovođa, zbornik, krilnik, pukovnik, podpukovnik, bojnik, satnik, nadporučnik, poručnik, zastavnik, časnički namjesnik, stražarnik, vodnik, razvodnik, rojnik, stijelac.
U nekim literaturama starijih izdanja pojavljuju se i nazivi poput: stračarnik i častnički zamjenik što se najvjerojatnije odnosi na onoga koji zapovijeda vojničkim straćarama (najvjerojatnije opet se ovdje misli na taborske vojne barake po Athumanunu) te na onoga koji može zamijeniti časnika – častnički zamjenik.
Insignije su hrvatski trolist koji dolazi u zlatnoj ili pak srebrenoj boji (ovisno o rangu časnika), a činovi se nose na suvratniku ili ramenu (ramena daska).