Izvorište mu je izvjesno
Kao ostavinski znak
O prošlom postojanju trag
Te ima ime sjećanje.
Zagonetka međutim je i ostaje
Gdje mu je domaja bivalište
Znakove um oblikuje
Tragove u nevidljivost slaže.
Vrijeme juri, vjetar puše
A svakidašnje sjećanje gdje
Pa prođe i sto godina
Kad se iznenada osvijetli paluba
Puna tragova, znakova, sjećanja.
Sve kao rajski cvjetovi
Šireći miris ljubavi.
Ko majčice združenosti
Međuljudske srdačnosti.
U rajskom vrtu cvijeće
Uz zapaljene svijeće
Mirisno plamti svjetluca
Dok sjeća u srcu kuca.
Sjećanje slavne prošlosti
Kao temelj budućnosti.
Uz miris plamsaja sjećanja.
Domoljubac, - Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Povečernja zvona'
Post je objavljen 11.06.2021. u 13:22 sati.