Današnji liječnički pregled
izvrsno je prošao,
došla sam skoro sat ranije i bila primljena odmah!
Zbog neugodnih simptoma,
bili su TOLIKO DIVNI i srpali me jako, jako brzo u raspored
i sve se tako divno složilo,
već danima se odigrava kao ples
problem-glatko rješenje-problem-glatko rješenje
ja ništa ne trebam doli trenirati
strpljenje, povjerenje i prepuštanje.
Mislim, ja ne mogu nego iskreno reći da moje Pomagačko tijelo,
te Vodstvo, funkcioniraju fantastično u moju korist,
i na moju pomoć,
i bila bih jako nepoštena, dapače lažljivica,
da Njima ne pripišem sav sklad unutar događaja koji se odvijaju..
Uglavnom,
današnji liječnički pregled
izvrsno je prošao,
:)
and now I know how Joan of Arc felt,
ima taj jedan trenutak užasa na svakom pregledu
dok ti liječnik ne počne govoriti dobre stvari
u kojem su sve opcije, pa i najgore, još uvijek otvorene,
ali to je to gorespomenuto treniranje strpljenja, povjerenja i prepuštanja
......
a onda se dogodilo još nešto.
:)
Kad se izađe iz Medicola,
čija zgrada je u okviru Sjemeništa,
gdje se duh bogobojaznosti i discipline
onog 'čistog i svijetlog'
kao iz Narcisa i Zlatoustog
može napipati u zraku,
nalaziš se u unutarnjem dvorištu, među zgradama.
U centru je sjenica, i oko nje u krug naparkirani automobili,
kao nosevima napiknuti ka njoj.
I tako ja izađem sva ushićena dobrim razvojem događaja,
sjednem u auto, otvorena vrata, telefoniram
i jednostavno uživam u trenutku olakšanja, toplog zraka i povjetarca,
kada se iz daljine stane približavati grupa od oko dvadesetak sjemeništaraca,
dječaci netom koraknuli u svijet,
mladi, mladi pilići netom iz jaja,
sa krunicama u rukama,
idu u koloni i mole se.
I tako je ta neočekivana pobožnost
ukoračala u moj dan,
slušam dirnuta pogođenim trenutkom
i nastavljam pisati u mobitel,
a oni se nanizali u sjenicu, drito ispred mene,
postavili se u krug
i zapjevali (mi) ovo:
Salve Regina!
U mojoj knjizi, najsvetija od svetih pjesama.
Ne znam zašto točno,
ali oduvijek imam poseban odnos s njom
i kada bi netko pitao koja pjesma nesumnjivo predstavlja Božansko prisustvo,
navela bih baš nju.
Moram priznati da je to bio današnji drugi po redu 'ne mogu vjerovati' moment.
Ili sam ja previše mekana.
Ponekad, kad vidim neko djetence, suze mi oči.
I još mnogo toga, na mnogošto mi suze oči.
Onda, zapravo, nije ni čudno da mi na Salve Regina isto suze.
Post je objavljen 09.06.2021. u 21:52 sati.