Marketing
San
Tako te rijetko sanjam. Za sve trideset i četiri godine kako te nema sanjala sam te svega nekoliko puta.
Posljednji put prije nekoliko godina. Došao si po mene, trebali smo ići na nekakvu svadbu, gdje li. Imao si tamno odijelo i snježnobijelu košulju, friško obrijan i mirišljav i bio si ljut jer se ja još nisam spremila. Majo, pa zar ti još nisi gotova, pitao si me. Na moj odgovor da nećemo zakasniti i da imamo vremena ustao si sa stolice i rekao mi - e da znaš da po tebe više neću dolaziti. I otišao bez mene, vrlo ljut, kakav za života na mene nikad nisi bio.
Noćas sam te usnula. Ovaj put u onoj svilenkastoj pidžami sa zelenim prugicama, za koju si uvijek tvrdio da ju je mama namjerno kupila samo zato da proklizavaš po onom kuhinjskom pipi ležaju na kojem si uvijek sjedio. Ne sjećam se razgovora, znam da si ležao u nekakvom krevetu poput onog bolničkog i da sam te pokrivala. Probudila sam se, malo je reći, tužna. Konačno te vidim i onda to bude tako kratko da te ne uspijem dobro ni pogledati nego se probudim.
Cijeli dan palim one male dušice, tebi za spokoj. Cijeli dan razmišljam kakvom si me silnom, bezuvjetnom ljubavlju volio. Cijeli dan razmišljam u kakvu bi kašu pretvorio sve one koji su me povrijedili i podcijenili, a bilo ih je. Cijeli dan razmišljam koliko bi bio ponosan na svog unuka, koji pravi kobasice najsličnije tvojima, i ne mogu prežaliti što nisam imala fotoaparat da ga slikam pored tebe onako malenog; kupili smo ga tek nakon što si ti zauvijek usnuo. On prepoznaje djeda samo na fotografijama, ali nema nijednu s tobom. Toliko ti je sličan; po izgledu, po ponašanju, po nekim crtama osobnosti koje si ti imao.
Cijeli dan sam pretužna i slomljena, jer sam te tako kratko imala u životu i tako kratko vidjela u snu. Snivaj mirno, tajo. I da znaš da si uvijek u mojem srcu i mislima, i kad se smijem i kad plačem.
Post je objavljen 07.06.2021. u 20:17 sati.