Na sjeverozapadnom izlazu iz naselja Vodnjan, na cesti D75 (Pula-Plovanija), nalazi se kružni tok. Oko 150 metara sjeverno od kružnog toka se nalazi crkva sv. Franje Asiškog. Crkva je izgrađena u 13. stoljeću, a u unutrašnjosti crkve se vide tragovi freska iz 14. stoljeća.
Od crkve sv. Franje Asiškog krenuli smo prema jugu, prema obližnjem Parku kažuna. Na tom potezu se pruža lijep pogled na naselje Vodnjan i na župnu crkvu sv. Blaža koja se nalazi na najvišem dijelu naselja.
Park kažuna je otvoren 2013. godine i prikazuje gradnju kažuna u četiri faze. Oko parka je izgrađen suhozid koji ga omeđuje. U suhozid su ukomponirana četiri kažuna. Procjenjuje se da na Vodnjanštini ima između 2000 i 3000 kažuna tako da bi se područje moglo nazvati „zemljom kažuna“.
Kažuni su malene poljske kućice koje su građene suhozidnom tehnikom. Služili su kao zaklon od kiše i podnevnog sunca, a znalo se u njima i prenoćiti. Nisu bili samo u funkciji čovjeka, već su se koristili i kao zaklon za stoku, posebno ovce. Danas ove građevine gube svoju funkciju zbog sve više prisutne mehanizacije u poljoprivredi.
Nakon razgledavanja Parka kažuna krenuli smo cestom prema sjeverozapadu. Nakon petstotinjak metara ušli smo u zaseok Salvela.
U Salveli se danas nalaze pretežno kuće za odmor koje su izgrađene istočno od starog dijela koji broji tek nekoliko kuća.
Na izlazu iz zaseoka Salvela završava asfaltirana cesta i počinje makadamska.
Makadamska cesta prolazi između suhozida, maslinika i kažuna. 2007. godine Grad Vodnjan je pokrenuo projekt "Moj kažun – La mia casita" s kojim se obnavljaju kažuni i suhozidi na području Vodnjanštine. Na ovoj cesti se nalaze jedni od prvih kažuna i suhozida koji su se obnovili.
Cilj izleta nam je bio lokva Fontana do koje smo stigli makadamskom cestom za nekoliko minuta.
Lokva Fontana je služila za vodoopskrbu okolnog stanovništva. Lokva se nalazi nekoliko metara ispod nivoa ceste i jednim dijelkom je omeđena kamenim zidom te se do nje spušta kamenim stepenicama.