Sjedimo na terasi kvartovskog kafića. Promatramo tepih rascvjetanih ruža. Bude se uspomene.
Dočekivali smo zore na trgu cvijeća. Miris ruža i svježeg kruha još uvijek obnavlja molitvu i prohujala proljeća.
U kapi budnosti nepobitnost snovitosti, neopozivost prolaznosti i obris iluzije.
Srce neumoljivo otkucava trenutke, a sjećanja premošćuju razvaline. Razgovaramo o ružama, o porukama koje one bez riječi prenose.
Latinski izraz „sub rosa“ je simbol povjerenja i tajnosti, strpljenstva, tišine, slutnji, poniznosti, ali i ljubavi, strasti i ljepote. .
Bog Harpokrat... bog tišine, šutnje i nevinosti i bog ruža. Ruža je u grčkoj mitologiji simbol šutnje i nevinosti. Od mitova vezanih za Harpokrata, tek je jedan poznat:
Kada je ruža još bila mlad cvijet, nisu je poznavali ni ljudi ni bogovi, osim Erosa, sveznajućeg boga ljubavi, koji dade jedan takav cvijet Harpokratu, bogu šutnje, jer ga je tim čudesnim cvijetom htio podmititi da ne oda Afroditine tajne priče, iz kojih bi ljudi saznali više o ljubavi.
eto tihujem, ponovo tihujem davno napisanu pjesmi i neka bude ljubav...
Sub rosa…
Život pod ružom,
pod heraldikom
carstva ljubavi.
Začudna tajanstvenost
bijelih zora,
i večeri ljubičastog sjaja.
U romoru krvi poezija suza,
u znoju srca muk sreće,
u tišini Harpokrata
blagost prisege ruži.
Iz utrobe cvijeta
izlijeće bijela ptica,
zoblje lazur noći,
nestaje glas mjesečine.
Pod svodovljem Marijanskog sjaja
se budi grad.
Sanjaju li ljudi ovo božansko svanuće?
Dijana Jelčić...