Ne daj se ovoj boli
što pritiska grudi
dok suze
ničice padaju
bez riječi.
Dokle tako?
Pitaš se dok
lutaš nutrinom
stojeći skrivena
iza maski života
u potrazi za izgubljenim
trakom sreće.
Ne slušaj savjete
onih što imaju
spremne odgovore
o strpljenju i patnji.
Nudeći varljive,
slatke riječi
jer kao
nismo svi isti.
Vrisni,
vrisni jako,
vrisni do neba
nek' se tvoj glas ori,
kad gubiš
i kad voliš.
Dean "Poss" Plazonić