Sve sam sigurnija da fotografija govori više od ne tisuću, nego stotinu tisuća riječi.
Ovo nije samo oproštaj od zidova koji će biti srušeni, kao i toliki drugi zidovi u našem Gradu. Ovo je ljubav i neizmjerna bol, ispisana u samo tri riječi. Ljubav za sve petrinjske ulice i ulićke, za svaku njenu kuću i ono što je nekad bilo nečiji topli Dom, za svaki komadić Petrinje koji će nepovratno nestati. Neizmjerna bol za svim petrinjskim ulicama i ulićkama, za svakom njenom kućom i onim što je nekad bilo nečiji topli Dom, za svakim komadićem Petrinje koji će nepovratno nestati.
Naša su srca ispisana na ovom zidu i kucaju za naš Grad. Dok nas bude, dok budemo disali. Fotografija će ostati trajni spomen onima koji će tek doći i zavoljeti Petrinju, potpuno drugačiju od ove čiji bol gledamo iz dana u dan i radi koje svako toliko otiremo suze sa obraza.
Autor grafita je progovorio za sve nas, fotograf je zaustavio zid za vječnost, a ja tako teško pronalazim riječi dovoljno snažne da opišu ono što Petrinja proživljava.
( photo by Franjo Mihaljević )