Poželiš li krenuti na stanicu sutona
gdje za putovanje nije potrebna karta
osim tragova suza,
prazan kućni prag,
otkucaji moga srca do ponoći,
tada u mojim očima pozdrav
vidjeti nećeš moći.
Preklinjat ću vjetar
da izbriše staze sjećanja
i neka ostane pustoš pogleda,
jer izgubljeno je vrijeme povratka
u drhtajima tijela.
Poželiš li krenuti na stanicu svitanja
s odlomljenom dušom slijepoga putnika
zorom rosu buditi,
led na srcu lomiti,
prije nego kreneš
na odlasku mi ostavi svoju sjenu
i njenu blizinu.
autorica: Mirjana Pejak (Peki)
napisano u Hrvatskoj Kostajnici,
25. srpnja 2012. godine
(Prow.Quantum.Xm)(xir)